Velikog puha je dopušteno loviti, po kalendaru lova, od 1. listopada do 30. studenoga. Dakle, veoma kratko vrijeme. No, to ne znači da ga se ne smije jesti ljeti, u ljetnoj turističkoj sezoni na Hvaru i Braču, kada otočni meštri priređuju velike fešte ( Dol na Hvaru ),jer je ulovljen u sezoni kad je lov dopušten ! A potom uredno spakiran u zamrzivač , da bi ondje pričekao – ljeto.
Lov puhova već je tradicija hvarskih i bračkih puholovaca. Navodno, na tom otoku ima ga najviše. Na Braču puha zovu KITOREP ili KITAŠ POLJAR, jer se zadržava u poljima zasađenim maslinama.
Na otocima, međutim, valja kazati, lov puhova i nije toliko atraktivan kao u gorskoj Hrvatskoj.
Još u davnoj prošlosti, puhova mast se koristila jer je ljekovita (za zacjeljivanje rana ),ali i u druge svrhe.
O puhu kao škojarskoj hrani ispripovijedane su mnoge priče i dati recepti, ali nigdje kao na otoku Braču. Tako je pričao Stipe Kuščević izu Nerežišća o svojim doživljajima sa puhom .“ Došli mi na Vidovu goru,a gori bi neki pastir ,Kihoš. Ma je gori sta. Uredili mi, opalili puhe prinoć. Govori nan Mihoš : Ljudi moji, vakega još nikad nisan vidi. Čista 33 deka u njen je bilo. Iskrižali mi to na četiri komada, a onda u jednu teću veliku na špaher, pa jedan livel puha, jedan livel kumpiri. Svakome po pun pjat“.
Pored ljekvitog svojstva, puhovi su cijenjeni zbog krzna od kojega su se mogle krojiti kape.
A zbog kitnjastog repa Bračani su ga nazvali KITOREP! Hvataju ga u trapulu, a kao mamac metnu- jabuku.
Ona je, ipak, jeftin mamac, pogotovo kad je napola gnjila.
InfoCAP
Slika naslov: Puh u prirodnom ambijentu (ustupio Ivica Moškatelo)
Foto: Dunja Stojevski i Martin Rodin su na dolasku Puhijadu potegli iz Bruxellesa (Foto_ Mirko Crnčević
