Autor: capreolus

Skupnim lovom na sitnu pernatu divljač u lovištu splitskoga OBER LOVNOG TURIZMA kod Vrgorca – okončana je ovogodišnja lovna sezona (i godina) . Lovili su se fazani i jarebice kamenjarke. Uspjeh u lovu je bio iznimno dobar, pogotovu lov na odrasle pijetle u čemu su lovcima bili od velike pomoći njihovi „fermaši“, engleski seteri.

U lovu su sudjelovali i lovci novaci, koji su položili lovački ispit u Lovačkom učilištu CAPREOLUS i stekli pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja. Ovaj lov je , ustvari, bio produžetak praktične nastave koju su sa uspjehom svladali polaznici, odnosno već diplomirani lovci, pod mentorstvom iskusnih lovaca.

Prigodna fešta priređena je u novosagrađenoj lovačkoj kući na početku brda Veliki Šibenik. Lovačka kuća, doduše, još nije u cijelosti završena,ali je prikladna i uređena za duži boravak lovaca.

Učitelj lovaca i lovkinja, etičan lovac, koji je posvetio svu svoju lovačku karijeru lovačkom odgoju i obrazovanju mladih, Miljenko Barić Baja iz Tugara- nagrađen je počasnom titulom VIŠI LOVAC.

Povelja VIŠI LOVAC popularnom Baji, kojega krase ljudske i lovačke osobine, uručena je na svečanom blagdanskom druženju u hotelu Consul andragoško-pedagoških djelatnika i gostiju splitskog Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS, javne ustanove za obrazovanje kadrova u lovstvu.

Govoreći o Baji, ravnatelj Učilišta Davor Martić kazao je da je Miljenko Barić ostvario u svojoj karijeri ono što je uspjelo veoma malom broju lovaca- mladi lovci su ga zavoljeli jer je radišan i dobar, sa svakim pokazuje strpljenje i visoko stručno i praktično znanje iz domene lovstva.

Baja je, inače, marljivi lovnik tvrtke Ober lovni turizam koja gospodari lovištem „Šibenik- Vrgorac“ u kojem se jednom tjedno provodi praktična obuka u vježbi gađanja polaznika koji su ostvarili pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja. Organiziraju se i skupni lovovi na divlje svinje i predatore kako bi se mladi lovci upoznali sa pravilima i običajima koji su osnov tih lovova, posebno vodeći računa i brigu o sigurnosti sudionika u lovu.

• 

• 

I ove će godine, unatoč COVID-19, pod strogim epidemiološkim uvjetima, lovci i lovkinje slaviti svoj najveći blagdan – spomendan svetog Huberta, 3. studenoga. Na taj će se dan prirediti svete mise u crkvama u čast i spomen na sveca i nebeskog zaštitnika,ali u ograničenom broju vjernika i skromnije.

No, ove godine, kao i lani, izostati će središnja proslava u organizaciji i pod pokroviteljstvom Hrvatskog lovačkog saveza , također zbog poznate situacije oko korone.Zadnja svehrvatska svečanost održana je u Puli, uz domaćinstvo Lovačkog saveza Istarske županije.

Lovci se nadaju da će se dogodine nastaviti središnja svečanost obilježavanja svetog Huberta uz domaćinstvo Lovačkog saveza Ličko-senjske županije koji već neko vrijeme nestrpljivo čeka svoj red na organizaciju ovog svečanog događaja.

U povodu blagdana svetog Huberta želimo svim našim djelatnicima : profesorima Učilišta, te andragoško- pedagoškim suradnicama, polaznicima, sadašnjim i budućim, kao i educiranim lovcima i lovkinjama kod našeg Učilišta- sretan i blagoslovljen spomendan, 3. studenoga, uz poruku Međunarodnog reda svetog Huberta

SLAVEĆI STVORITELJA SLAVIMO NJEGOVA STVORENJA!

Sveti Hubert, mučenik (stradalac za vjeru), 31. biskup od Maastrichta, 1. biskup od Liegea i apostol ardenski, rođen je oko 655. godine, a umro je u Furi (današnji Tervueren), Brabant, 30. svibnja 727. godine.

U Srednjem vijeku štovan je kao zaštitnik lovaca i iscjelitelj bjesnoće. Bio je najstariji sin Bertranda, vojvode od Akvitanije, i unuk Charibertov, kralja Toulousea, potomak velikog Pharamonda.

Kao mladić, Hubert je otišao na dvor Neustria, gdje je mnoge osvojio svojim šarmantnim manirama i ugodnim obraćanjem, te je dobio istaknuti položaj i čast grofa dvorca. Bio je svjetski čovjek i hedonist, a glavna strast mu je bila lov, kojemu je posvećivao gotovo sve svoje slobodno vrijeme.

Silničko vladanje Ebroina izazvalo je opće iseljenje plemstva i drugih te dolazak u dvorac Austrasia. Hubert ih je nedugo zatim slijedio i bio toplo dočekan od Pepina Heristala, gradonačelnika dvorca, koji ga je postavio za upravitelja domaćinstva. Oko tog vremena (682.) oženio je Floribanu, kćer Dagoberta, grofa od Louvaina, i činilo se da se potpuno prepustio raskoši i ispraznosti ovoga svijeta. No, velika duhovna revolucija bila je neizbježna. Ujutro na Veliki petak, dok su se vjernici okupljali pred crkvama, Hubert se uputio u lov.

Dok je tjerao prekrasnog jelena, životinja se okrenula i, po legendi, ostao je skamenjen vidjevši križ među rogovima i čuvši glas koji je govorio:

Huberte, ako se ne okreneš i ne povedeš sveti život, brzo ćeš završiti dolje u paklu! Hubert je sjahao, pao ničice i rekao: Bože, što bi htio da učinim? Dobio je odgovor: Idi i potraži Lamberta, on će te podučiti …

Nakon toga, krenuo je odmah u Maastricht, gdje je sv. Lambert bio biskup. Ovaj je ljubazno primio Huberta i postao njegovim duhovnim učiteljem. Hubert se, izgubivši ženu kratko nakon toga, odrekao svih časti i prepustio svoje pravo na vojvodstvo Akvitanije svojemu mlađem bratu Eudonu, kojega je imenovao skrbnikom svojega malodobnoga sina Floriberta. Nakon što je podijelio svoje osobno bogatstvo siromašnima, započeo je svoje školovanje za svećenika. Uskoro je bio zaređen, te je kratko nakon toga postao jednim od glavnih suradnika u upravljanju biskupijom sv. Lamberta. Prema savjetu sv. Lamberta, Hubert je krenuo na hodočašće u Rim, a tijekom njegove odsutnosti Pepinovi sljedbenici su na biskupa Lamberta izvršili atentat.

U isto vrijeme, papa je to sve vidio u svojoj viziji, zajedno s nalogom da Huberta imenuje biskupom, budući je bio vrijedan nasljednik biskupije.

Hubert je bio posve opsjednut idejom da osvoji mučeničku krunu, te ju je tražio u mnogim prilikama, ali bezuspješno. Dijelio je svoj biskupski prihod siromašnima, bio je marljiv u postu i molitvi, a postao je poznat po svojoj rječitosti s propovjedaonice. Godine 720., pokoravajući se viziji, Hubert je preselio ostatke sv. Lamberta iz Maastrichtau Liege, uz veliku pompu i obrede, te suradnju nekoliko susjednih biskupija.

Crkva za relikvije izgrađena je na mjestu mučeništva, proglašena je katedralom sljedeće godine, a biskupija preseljena iz Maastrichta u Liege, koje je tada bilo tek malo selo. Sve je to utjecalo da Liege postane važno mjesto u budućnosti. Kao njegov zaštitnik štuje se sv. Lambert, a kao osnivač i prvi biskup sv. Hubert.

Idolopoklonstvo se još zadržalo u nepristupačnosti šuma Ardena, u Toxandriji i Brabantu. Riskirajući svoj život, Hubert je prodro do udaljenih, skrivenih mjesta poganstva, i konačno je uspio iskorijeniti mnogoboštvo u svom susjedstvu. Između Bruxellesa i Louvaina, pedesetak kilometara od Liegea, leži grad Tervueren, prije poznat kao Fura.

Tamo je Hubert otišao na posvetu nove crkve. Primivši obavijest o svojoj prijetećoj smrti kroz viziju, propovijedao je svoju oproštajnu propovijed. Iznenada je pao bolestan i za šest dana preminuo s riječima Oče naš, koji jesi na nebesima …

Njegovo tijelo pohranjeno je u crkvi sv. Petra u Liegeu. Svečano je 825. godine preneseno u opatiju Amdain (odonda zvana Sv. Hubert), blizu današnje granice Luksemburga. Kovčeg s posmrtnim ostacima nestao je u 16. stoljeću. Smatra se da su ga redovnici pokopali na tajnom mjestu u ardenskoj šumi bojeći se navale i pljačke Hugenota.

Mnoga čuda vezana uz njega zabilježena su u Acta SS i drugim spisima. Budući da se štuje 3. studenoga, to je vjerojatno datum kada je tijelo preneseno.

Po nekim tumačenjima legende, sv. Hubert je dobio naziv ardenski apostol, premda nije utvrđeno kada se zaredio za biskupa. Taj podatak predajom nije sačuvan ni zapisan. Međutim, to bi moglo biti oko 700. godine. Poznato je da je svoje biskupsko sjedište iz Maastrichta premjestio u Liege, gdje je dao izgraditi gradsku katedralu, i to upravo na mjestu gdje je do smrti mučen njegov cijenjeni učitelj, biskup Lambert. Hubert se do svoje smrti 727. godine posvetio pokrštavanju stanovnika u Ardenima. Zbog toga je njegov doprinos i značenje za kršćanstvo u ovim krajevima od neizmjerne povijesne važnosti.

Sv. Hubert bio je vrlo štovan u Srednjem vijeku i mnogi su vojni staleži imenovani po njemu.

Povodom spomendana Svetog Huberta 3. studenoga, našeg sveca i nebeskog zaštitnika članovi Međunarodnog reda Svetog Huberta s sjedištem u Austriji, prisjete se legende o svecu i razgovaraju o etičnosti lovaca , sudjelujući na misnim slavljima – pod kredom reda DEUM DILIGITE ANIMALIA DILIGENTES, što u prijevodi znači SLAVITE STVORITELJA SLAVEĆI NJEGOVA STVORENJA.

Međunarodni red svetog Huberta krščanski je viteški red . Članovi reda, vitezovi svetog Huberta, dodjeljivanjem Medalje časti Svetog Huberta dobivaju i titulu Počasnog viteza Međunarodnog reda na okupljanju , koje je bilo za vitezove iz Hrvatske 2017. godine u austrijskom dvorcu Seggaubergu .

Vitez Svetog Huberta može postati lovac kojega odlikuju etika, moral i čast, koji je dokazano ljubitelj lova i divljači, jer prilikom promicanja u viteza Svetog Huberta za njega jamči kum, a to je osoba sa lovačkim vrlinama i poznati lovac. Za pojedine hrvatske vitezove kum je bio Johan Fanzoj, vlasnik i oružar jedne od najstarijih europskih tvornica lovačkog oružja u Ferlahu.

Zadaci Međunarodnog reda Svetog Huberta su : očuvanje , održavanje i promicanje lova u njegovim različitim izrazima diljem svijeta u skladu sa kredom Reda ; održavanje i promicanje različitih oblika lovne kulture i različitih lovačkih tradicija u cijelom svijetu ; promicanje zaštite i brige o divljim životinjma i prirodi općenito; poboljšanje razumijevanja odnosa i interakcija u prirodi za lovce , ribolovce, te općenito ljude koji se bave lovom.

Na svečanoj inauguraciji u Međunarodni red Svetog Huberta i dobijanje časti Viteza svetog Huberta prisustvuju predstavnici svih viteških redova uiz cijelog svijeta. Vitezovi, kao i oni koji će se primiti u Red, dolaze na svečanosti u katedrali svečano odjeveni, u odjeći po pravilima Reda.

Potom se po Ustavu Reda primaju novi vitezovi Svetog Huberta po posebnom obredu.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

U povodu 3. studenog, spomendana našeg sveca i nebeskog zaštitnika svetog Huberta splitsko Pučko otvoreno učilište CAPREOLUS dodijelilo je i ove godine POVELJU VIŠI LOVAC nekolicini zaslužnih lovaca koji su se proteklih godina naročito istakli u osposobljavanju kadrova u lovstvu,napose u praktičnom dijelu godišnjeg programa .

Za osobite zasluge na edukaciji lovaca i lovkinja – POVELJU VIŠI LOVAC – častan naslov – zaslužio je Velalučanin Đani Dragojević Đove i Labinjanin Jasmin Hadžalić.

U obrazloženju odluke Upravnog vijeća CAPREOLUSA ravnatelj Davor Martić i voditelj odjeljenja Ante Udovičić kazali su kako su oni svojim radom i znanjem, pripremajući nove lovačke kadrove za polaganje završnog lovačkog ispita – doista puno pomogli mladim polaznicima /lovcima kako bi ušli u veliku obitelj hrvatskih lovaca.

Inače, uz blagdan svetog Huberta slavljenicima su uručene i knjige „ Sveti Hubert moćni zaštitnik hrvatskih lovaca „.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Iz najvećeg „rodilišta“ zečeva u Hrvatskoj, smještenom u Popovcu u srcu Baranje, „doputovala“ je prva ovogodišnja pošiljka zečeva od 20 repića – kud će drugo nego – u Dalmaciju!

Zečeve je naručila tvrtka Ober lovni turizam iz Splita, lovoovlaštenik državnog lovišta „Šibenik- Vrgorac“ za svoje potrebe, napućivanje siromašnih dijelova tog lovišta. Zečevi su ispustili upravitelj lovišta Ante Udovičić, lovnik Miljenko Barić i lovočuvar Vjekoslav Opačak.

Agilni poduzetnik i lovački dužnosnik, uzgajivač zečeva već niz godina Ante Milardović, Imoćanin po genima, vlasnik tvrtke „Kaniner“ iz Osijeka – ove će godine uzgojiti i isporučiti – više od 500 zečeva u odličnoj kondiciji, spretnih i spremnih da svoj život nastave i u krševitoj Dalmaciji.

Vješti trkači već uskoro će se smjestiti u svojem novom domu, bilo u Dalmaciji, ili u ravničarskom dijelu kontinentalne Hrvatske. Uskoro će zečevi zaploviti trajektom iz Splita do Starog Grada kako bi hvarskim lovcima bila isporučena „njihova kvota“ za udomljivanje na tom jedinstvenom otoku, gdje se uzgajaju zečevi, fazani, pa genetski čiste divlje svinje, jeleni, srneća divljač…Sve uspjeva na Hvaru, kad se škojarske ruke slože!

Uzgajivač Milardović najavio je da zainteresirani mogu slati predbilješke kako bi mogao planirati dalje isporuke, zavisno o dobi svake uzgojene pošiljke zeca.

• 

• 

• 

• 

U prigodi redovite godišnje skupštine, u nastavku njenog zasjedanja u Lovnoedukacijskom središtu Vili Garić u Podgariću, predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Đuro Dečak na svečan način uručio je doajenima hrvatskog lovstva najviše lovačko odličje HLS-a- Zlatno lovačko odlikovanje sa likom Svetog Huberta. Visoka odličja trebala su biti uručena prošle godine, za 3. studeni, u povodu blagdana svetog Huberta,ali je podjela sačekala vrijeme oslobođeno od COVID 19.

Iz kvote predsjednika Dečaka visoko odličje za osobite zasluge na razvoju i unapređenju hrvatskog lovstva dobio je i novinar, spisatelj i glavni urednik nacionalnog lovačkog magazina Dobra kob Davor Martić, koju ga je pokrenuo u povodu spomendana svetog Huberta 3. studenog 2001. godine.

Lovački spisatelj Davor Martić rođen je u Splitu, u staroj, izrazito lovačkoj obitelji . Završio je Klasičnu gimnaziju Natko Nodilo,a potom Pravni fakultet. Ima stupanj magistera prava.

Već sa svojih 17 godina opredjeliio se za spisateljski posao najprije pišući svoje uratke u Plavom vjesniku, potom u Slobodnoj Dalmaciji i Vjesniku u srijedu. Već najranije javljao se i u Lovačkom vjesniku, još dok je na čelu Vjesnika bio urednik književnik Bogdan Stopar.

Godine 1973. zaposlio se u dnevnom listu Slobodna Dalmacija, u vrijeme dok je glavni urednik bio Hrvoje Baričić,a Martićev neposredni urednik Miro Jajčanin i Joško Kulušić.

Prolazeći svakodnevnu praktičnu školu novinarstva stekao je ogromno znanje i iskustvo, obnašajući više odgovornih dužnosti u dnevnoj redakciji ,a nešto kasnije i Nedjeljnoj Dalmaciji. Prošao je školu novinarstva . Dok je izlazio tjedni prilog Vikend koktel u Slobodnoj Dalmaciji uređivao je rubriku Lov, koja je bila veoma čitana i nailazila na živi interes mnogoljudne populacije lovaca .

U lovačkoj organizaciji bio je jako aktivan . Dugo godina obnašao je dužnost tajnika Lovačkog društva Kozjak u Splitu, jednog od najstarijih lovačkih asocijacija u Hrvatskoj.

Kako je splitsko lovstvo okupljalo 1981. godine više od 600 aktivnih lovaca, to je pokrenuo mjesečno informativno glasilo „Kozjak“,a potom list Lovac splitske Lovačke udruge.

Dok je obnašao dužnost prvog tajnika i jednog od suosnivača Lovačkog saveza Splitsko-dalmatinske županije, zajedno sa predsjednikom Markom Raosom, pokrenuo je dvomjesečnik „Lovac“ koji je naišao na veoma dobar prijem kod velikog broja dalmatinskih,ali i drugih lovaca širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U vrijeme burnih događanja u Hrvatskom lovačkom savezu 1996. godine, Vladinom odlukom imenovan je članom Povjerenstva za razriješenje nastale situacije , što je u konačnici, poslije održane izborne skupštine, donijelo kvalitetne promjene, te je izabrano novo rukovodstvo na čelu sa predsjednikom generalom Đurom Dečakom.

Martić je jedan od utemeljitelja Lovačke satnije „Fra Mile Mamić“ koja se priključila 6. Domobranskoj pukovniji HV i 158. brigadi Hrvatske vojske 1992. godine u oslobodilačkim akcijama za vrijeme Domovinskog rata.Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata 1991. godine kao hrvatski dragovoljac.

Radeći svoj čitav radni vijek u Slobodnoj Dalmaciji, kao pisac- novinar i urednik , obnašao je mnoge odgovorne dužnosti u dnevnoj i noćnoj redakciji, kao šef DESK-a, urednik Unutrašnjopolitičke rubrike i urednik regionalnih izdanja .

U tijeku svojeg spisateljskog opusa napisao je i objavio 17 samostalnih autorskih djela u oblasti lovstva,sa naglaskom na povijest hrvatskog lovstva, koautor je 11 znanstvenih uradaka i autor 10 brošura o lovačkim običajima i etici. Autor je tisuće članaka o lovnoj tematici.

Prvi je i jedini u Hrvatskoj autor dvije knjige o lovačkom svecu zaštitniku Svetom Hubertu.

Nakon višegodišnjeg aktivnog rada i stažiranja 2017. godine primljen je na velikoj crkvenoj svečanosti u Seggabergu u Austriju u Austrijski red Svetog Huberta i dobio časni naslov Vitez Svetog Huberta .

Nastavljajući svoj stvaralački opus – 3. studenog 2001. godine pokrenuo je nacionalni lovački časopis prepoznatljivog naziva Dobra kob, čime je dao, zajedno sa brojnim suradnicima, ogroman doprinos razvoju i popularnosti hrvatskog lovstva što će zasigurno ostati zapisano u analima hrvatskog i europskog lovstva.

Časopis je pokrenuo kao revijalno izdanje Slobodne Dalmacije, a potom je časopis prešao u nakladništvo Hrvatskog lovačkog saveza, čije je rukovodstvo, na čelu sa predsjednikom Đurom Dečakom, prepoznalo njegovu izazitu stručnu , profesionalnu vrijednost i značenje za razvoj i unapređenje pozitivnih tečevina hrvatskog lovstva.

Inicijator je osnivanja Novinarske sekcije lovaca pri Hrvatskom novinarskom društvu koja je od 1995. godine godišnje organizirala okupljanje predstavnika medija sklonih lovu i lovstvu u varaždinskom Zelendvoru pod patronatom Pere Silića.

Netom je Stožer Karlovačke županije proglasio ukidanje nekih (pojedinih) mjera , među drugim i online nastave, te kada je počela redovita i normalna nastava u školskim klupama, započelo je i školovanje lovaca /lovkinja, lovočuvara /lovočuvarica i ocjenjivača trofeja divljači u odjeljenju Ogulin, splitskoga Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS.

Splitski CAPREOLUS, javna ustanova za obrazovanje kadrova u lovstvu, na taj je način nastavila svoj dugogodišnji rad i djelatnost na obuci kadrova u lovstvu na ovom području Republike Hrvatske.

Nakon provedene obuke, teoretske i praktične , u dijelu koji je propisan Nastavnim planom i programom, polaznici su pristupili polaganju završnog lovačkog ispita. Sa svim polaznicima CAPREOLUS je sklapio ugovor o praktičnoj obuci u lovištu tako da se diplomirani lovci i lovkinje obvezuju da će šest mjeseci provoditi novački staž , koji je, zapravo, produžetak praktičnog dijela provedene nastave .

Ovakav način nastave je uveden već odavno, obzirom na sigurnost prilikom lova, kada novi lovci, tijekom novačkog staža, provode vježbu gađanja i praktičan lov u suradnji i u društvu sa starijim , već iskusnim lovcima .

Jednako tako ova nastava se je pokazala veoma dobra , korisna i efikasna, jer polaznici ne smije i ne mogu, obzirom na Zakon nabavi i posjedovanju oružja, držati i nositi lovačko oružje prije nego što obave nastavu – u propisanim programu, kako u teoretskom tako i prktičnom dijelu i steknu status lovca /lovkinje.

CAPREOLUS nastavlja sa upisom polaznika .

ZA SVE OBAVIJESTI O UPISU ,NASTAVI I POLAGANJU ZAVRŠNOG ISPITA,KAO I CIJENAMA , JAVITE SE VODITELJICI NASTAVNOG PROGRAMA PROF. IVI KUČINIĆ RADOŠEVIĆ, POZNATOJ STRUČNJAKINJI I LOVKINJI NA MOB. :

091 593 2491

Uvjerenje o položenom završnom lovačkom ispitu ovjereno je PEČATOM SA GRBOM REPUBLIKE HRVATSKE I IMA ZNAČENJE JAVNE ISPRAVE KOJOM LOVAC /LOVKINJA DOKAZUJE DA JE POLOŽIO/LA LOVAČKI ISPIT I DA STEČENO ZVANJE LOVCA /LOVKINJE MOŽE UPISATI U:

E- RADNJU KNJIŽICU

I

OSTVARITI PRAVO NA PRIJEM U LOVAČKU ASOCIJACUJU U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE( za razliku od nekih drugih uvjerenja pojedinih učilišta koja su ovjerena običnim pečatom i koja nemaju snagu JAVNE ISPRAVE !).

• 

• 

•