U državnom lovištu „Šibenik – Vrgorac“ svake subote izvode se radne akcije. Ovaj put na „dnevnom redu“ je bilo uređenje stare, nekad veoma „žive“ lokve, zapravo, sada već uređenog i dotjeranog pojilišta za krupnu divljač, pogotovu divlje svinje kojih je u ovom lovištu u izobilju.
Momci, sve odreda ljubitelji prirode i divljači, dohvatili su se svojski posla. Najprije je, upravitelj lovišta Ante Udovičić , dovezao svojim pik-apom , nabijenom do vrha, na 1120 metara nadmorske visine, u podnožju Malog Šibenika- vreće cementa i pijeska te ostali građevinski materijal. Potom su krenuli sa poslom ovdašnji lovački starosjedioci, Mijo i Željko Vuletić, pridružio im se i čuveni Kobra sa priručnom mehanizacijom, da bi čitav taj graditeljski tim „uglazbio“ doajen vrgoračkog lovstva, lovočuvar Vjekoslav Opačak i prvi lovnik Obera Miljenko Barić Baja sa svojom bojnom. Naravno, u svemu je tom pothvatu pomogao i Dražen Grljušić… Njega nikako ne smijemo ni ovom prilikom zaobići, pogotovu što je već počeo,kažu pripadnici Bajine bojne,u svojoj sušari sa sušenjem ekstra delicija – pancete i ostalih božjih delicija ovoga podneblja.Momci jedva čekaju prvu buru…Ukiselili su već punu kacu kupusa!
U isto vrijeme, dio Bajine bojne postavio je nadzorne kamere diljem lovišta. Iz kontrolnog središta u Splitu- čitavo lovište je pod nadzorom -kao na dlanu. Sve se vidi, sve se čuje. I mušica kad prozunzi…
Pa ko voli, nek izvoli,naravno, ako netko i dalje namjerava sušiti meso strogo zaštićene divokoze i gostiti se slasnim zalogajima brdske bravetine!
( Preuzeto iz nacionalnog lovačkog magazina Dobra kob, listopad , 2020. godine )
U nastavku radova na uređenju i zaštiti državnog lovišta „Šibenik – Vrgorac“ kod Vrgorca sa kojime gospodari „Ober lovni turizam“, splitska tvrtka Lovačkog učilišta Capreolus, na planinama Veliki i Mali Šibenik, montirane su lovačke kamere.
Kamere su postavljene na putovima koji vode do središta lovišta, kao i na južnim padinama Malog i Velikog Šibenika. U ovom dijelu lovišta, naime, obitava autohtona planinska antilopa- balkanska divokoza, kojoj je to, uz Biokovo, jedinstveno stanište na ovom dijelu dalmatinskog kopna. Zbog toga ju je bilo potrebno dodatno zaštititi i na ovaj način, pored stalne lovočuvarske službe koja krstari ovim dijelom lovišta. Valja kazati i to da su lovačke senzorske kamere suvremen način i oblik nadzora i praćenja divljači, njene populacije u pojedinim dijelovima lovišta, fizičkog stanja divljači, te utvrđivanja trofejne vrijednosti divljači, što je neobično važno u pojedinim lovnim revirima.
Kamerama se nadalje štiti imovina lovoozakupnika,visoke čeke, pojilišta i solišta prati se kretanje lovištem onih koji bi na bilo koji način došli u iskušenje da uznemiravaju ,ili ne daj bože, nezakonito love divljač, posebno u vrijeme prirodnih nepogoda, bezvodice kada divljač silazi do pojilišta i kaljužišta, ili u vrijeme obilatih snijegova i golomrazice na visokim planinskim predjelima.
Lovci Obera uredili su lokve i pojilišta i na više mjesta donijeli i postavili kamenu sol, koju su nosili na leđima do kota na visokoj nadmorskoj visini, gdje je inače stanište planinske ljepotice.
Ilustracija (fotografija nema izravne veze s događajem opisanim u članku)(Foto: Lovački list Međimurske županije)
Tekst preuzet sa portala: https://www.sbplus.hr/ Objavljeno: 5.9.2020
POŽEGA – Pučko otvoreno učilište Capreolus sa sjedištem u Splitu i sa odjeljenjima u Splitu i Ogulinu javna je ustanova za obrazovanje kadrova u lovstvu. Okuplja najkvalitetniji, najstručniji kadar, lovne stručnjake sa ogromnim znanjem i iskustvom u svim oblastima uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njenih dijelova. Njihovi ljudi dolaze po potrebi i u Slavoniju!
– Školujemo lovce, lovočuvare i ocjenjivače trofeja divljači, koristeći se teoretskim i praktičnim vježbama, predavanjima u nastavnim kabinetima i obukom u lovištu i na streljani, sa vlastitom lovačkom literaturom. Sve to moguće je u pojedinim sredinama u slavonskom kraju, dakle u vašem mjestu, ovisno o broju prijavljenih kandidata – kaže ravnatelj POU Capreolus Davor Martić.
Programi osposobljavanja izvode se redovnom nastavom, konzultativno-instruktivno i dopisno- konzultativno. Pravo upisa za lovca ima punoljetna osoba koja je državljanin RH i ima završenu osnovnu školu, a za lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači punoljetna osoba koja je državljanin RH, ima završenu osnovnu školu i položen ispit za lovca. Nakon upisa s kandidatom se sklapa ugovor o osposobljavanju, programi obuhvaćaju predavanja, praktičnu nastavu i vježbe, a izvode se u učionici, te praktična nastava u lovištu i na strelištu.
Osposobljenost za lovca, lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači stječe se polaganjem ispita, a testovi su sačinjeni i tiskani na osnovu nastavnog programa predavača i čine zaokruženu nastavnu cjelinu, te su bogato ilustrirani kolor fotografijama i crtežima.
POU Capreolus okuplja vrsne stručnjake koji su predavači i ispitivači među kojima su dr. med. Edisa Ercegović, specijalista medicine rada i sporta, stalni sudski vještak, zatim prof. Iva Kučinić Radošević, mag. ing. zootehnike, nadalje dipl. pravnik Davor Martić, mag. iur. , dipl. ing. šumarstva Đuro Sovilj, dr. sc. Perica Tucak, dr. vet. med., ing. agro. Ante Udovičić, specijalista zaštite prirode i okoliša, međunarodni kinološki sudac, dipl. ing. šumarstva Mario Vlašić i drugi.
Edukacija kadrova u lovstvu, u skladu sa svim zakonskim propisima nužno zahtjeva da se polaznicima osigura odgovarajuća stručna literatura. POU Capreolus već dva desetljeća okuplja širok krug stručnih suradnika na zahtjevnoj zadaći – kako i pod kojim uvjetima pripremiti i napisati odnosno približiti stručnu lovačku literaturu stupnju obrazovanja polaznika.
– Zbog toga smo veliku pozornost, znanje i iskustvo, poklonili pisanju stručne građe kako bismo propisano nastavno gradivo što više i kvalitetnije prenijeli na naše polaznike. Za posljednje dvije godine pripremili smo isključivo za svoje polaznike osnovnu stručnu literaturu – ističe ravnatelj Davor Martić i dodaje da vrijedan „paket” stručne lovačke literatura polaznici dobivaju upisom i sklapanjem ugovora o osposobljavanju u trajno vlasništvo te je kao takva u cijelosti uračunata u cijenu edukacije.
Završeni polaznici za lovce i lovočuvare dobivaju odgovarajuća uvjerenja na osnovu kojih ta zanimanja mogu upisati u svoju e-radnu knjižicu, te vrijede u svim zemljama Europske unije. Sve informacije se mogu dobiti na mobitele: 098-72-63-312 i 091-63-00-796.
Poslije prijeđenog propisanog nastavnog gradiva i praktične vježbe iz sigurnosti rukovanja lovačkim oružjem – polaznici splitskoga PUČKOG OTVORENOG UČILIŠTA CAPREOLUS – pristupili su polaganju završnog lovačkog ispita.
Štaviše, završni lovački ispit , na kojemu su polaznici pokazali perfektno znanje –organiziran je na najprikladnijem mjestu – u ovo vrijeme vladanja pandemije koronavirusa- na otvorenoj streljani sa pridržavanjem svih epidemioloških mjera.
Polaznici su naučili rukovati lovačkim puškama , pucajući na glinene golubove i na stometarsku metu iz lovačkog karabina . Nakon što ostvare pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja- ugovorno su se obvezali da će odraditi u lovištu šestomjesečni novački staž – u lovnoedukativnom središtu POU CAPREOLUSA, državnom lovištu „ Šibenik – Vrgorac“ pokraj Vrgorca.
Ova novina u obuci polaznika sa oružjem na ramenu potvrdila se već kao veoma dobra . U praktičnom lovu , sa svojom puškom i psom, pod vodstvom mentora ili starijih lovaca – lovci i lovkinje prolaze obuku da bi u praksi potvrdili sve ono što su naučili za vrijeme predavanja i prethodnih vježbi.
Inače, kako je POU CAPREOLUS javna ustanova za obrazovanje kadrova u lovstvu – za razliku od nekih drugih istih ili sličnih škola – diplomirani polaznici, dakle, lovci i lovkinje , dobijaju propisani certifikat ovjeren pečatom s grbom Republike Hrvatske kojega mogu upisati u E- radnu knjižicu kao zvanje ( lovac /lovkinja, lovočuvar /lovočuvarica ) po nacionalnoj klasifikaciji zanimanja.
Pored toga, uvjerenje o osposobljenosti za lovca / lovkinju ima pravnu snagu kao javna isprava i prihvaćeno je u zemljama Europske unije, što je, naravno, od velikog značenja za one lovce /lovkinje koji svoju lovačku karijeru hoće nastaviti odlaskom i zapošljavanjem u zemljama Europske unije.
Lovci i žitelji Zagvozda i njemu bliskih sela i zaselaka ,lovnih sekcija, zaslužili su jedno pisano izdanje, poslije 60 godina.Rođendan zagvoškog lovstva zato je obilježen tiskanjem prvih prmjeraka monografije „Lovstvo Zagvozda 60 godina Lovačke udruge Zec „ autora Davora Martića i Ivice Buljubašića.
Monografija „Lovstvo Zagvozda“ zasniva se na provjerenim i istinitim povijesnim spoznajama, podacima i opisima života i rada žitelja Zabiokovlja,težaka, stočara, radnika, zaštitnika prirode i lovaca. Ali ne samo lovaca s puškom u ruci. Na početku, kao što nas povijest uči, lovci su bili vjerni podanici Biokova, gorda ih je planina hranila i pazila , razmjenjivali su pušku i praćku s mašklinom i lopatom, ušli su u surove gudure te moćne dalmatinske planine, još uvijek nedovoljno istraŽene. Nakana im je bila da je obogate s divljači, da divljači osiguraju mirno i bogato stanište,ali i da izvuku to biokovsko blago iz njegovih njedara. Da tu gordu, plemenitu planinu ponad mora, najmoćniju među svima pod kapom nebeskom, pripitome na sebi svojstven i drag način.
Zagvožđani su , radom, umijećem, pameću i mudrošću filozofa,zasnovali i udarili temelje svoje lovačke budućnosti i budućnosti Imotske krajine . Hrvatsko i europsko carstvo trofejne divokozje i muflonske divljači stvorili su upravo Zagvožđani na svojim rukama.Udomili su rogato blago koje nikad prije ovdje nije prebivalo, pazili su ga i mazili, poput svoje djece, veselili se svakom novorođenom jariću ili janjcu. Radili su , uzgajali, sa srcem i od srca.Imali su viziju.
Taj njihov trud se isplatio : Zagvozd je postao lovački raj, središte okupljanja najmoćnijih lovaca Hrvatske i Europe, koji su odlazili, poslije ulova i tradicionalnog gostoprimstva, svojim domovima sa vrhunskim trofejem.I bogatim sjećanjem na bogati lov.
Svaki dobronamjerni lovac i lovkinja prepoznati će ovu monografiju kao uvod u lovačku i svaku drugu povijest svojega kraja. Sa njenih stranica saznati će gotovo sve o osnivanju i stasanju svoje matične udruge, povijesti hrvatskog,dalmatinskog i imotskog lovstva, uzgoju i zaštiti divljači, brigu i skrb o lovištima i njegovim stanovnicima , te , naposljetku,o čitavom jednom harmoničnom, jedinstvenom životinjskom i ptičjem carstvu sa vječnih gudura veličanstvenog Biokova.
Tekstualni dio monografije „Lovstvo Zagvozda“ praćen je faktografskim štivom i izvornim,često amaterskim fotografijama sa terena, iz lovišta, u društvu divljači i prirode. Baš onako kako su je mnogi onda i danas doživljavaju .
Vrijedni koautor ovoga prvog imotskog izdanja Ivica Buljubašić Lovac potvrdio je još jednom, na ovom projektu, svu svoju ljubav i vjernost Biokovu. I njegovom živom svijetu, tim zemaljskim bićima koja ponosno nose na glavama kraljevsku krunu najmoćnijih trofeja. Dao nam je na uvid svoj golemi radni materijal, dnevnik kronoloških zbivanja u polustoljetnoj povijesti lovstva ovog kraja, za vjernu potvrdu o jednom mukotrpnom putu i životu ovdašnjih žitelja na obogaćivanju Biokova s divljači .
Gajimo s razlogom nadu da će neka nova , mlađa generacija Zagvožđana i njihovih susjeda, prihvatiti štivo ove monografije –u kojemu će pronaći mnoge detalje i o svojoj obitelji, ocu, djedu, bratu- i da će se znati njome poslužiti kada budu pisali o jednom drugom, novom svijetu u povodu 100. obljetnice rada i života Lovačke udruge „Zec“.
Monografija „Lovstvo Zagvozda „ prvijenac je u imotskom kraju. Čelnik zagvoškog lvostva Ivo Miloš stoga je dao truda da ovaj vrijedni uradak ugleda svijetlo dana sa spoznajom da će ostati ubilježen u povijesti ovoga kraja.
Monografija sadrži 160 stranica, tvrdog je uveza, grafički i dizajnerski je rad radionice nakladničke kuće Dobra kob iz Splita.
Čitavo ljeto,bez obzira i neovisno o ljetnoj žegi i sparini, kao nigdje drugdje u regiji, Bajina bojna, lovnika Miljenka Barića i njegovih lovidrugova ,koju čine lovci i lovkinje iz Tugara i okolnih sela kod Splita, udarnički radi na uređenju i izgradnji lovnoedukativnog državnog lovišta „ Šibenik – Vrgorac“.
Lovištem gospodari splitski OBER – LOVNI TURIZAM čiji je vlasnik PUČKO OTVORENO UČILIŠTE CAPREOLUS, JAVNA USTANOVA ZA OBRAZOVANJE KADROVA U LOVSTVU.
Na tom svojevrsnom školskom poligonu uče i prolaze zahtjevno praktično nastavno gradivo lovci pripravnici,a pogotovu lovci novaci, polaznici POU CAPREOLUS koji su ostvarili pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja. Radovi se izvodi u skladu sa lovnogospodarskom osnovom. Pojedine su visoke čeke uređene i osposobljene za osmatranje i lov divljači, dok su na mjestima već dotrajalih čeka izgrađene nove ,suvremene i na posve drugačiji način nego što su se gradile prije desetak ili više godina. To su, kako tvrde dobrohotni poznavatelji ovdašnjih lovnih prilika, pravi turistički apartmani u kojima će se svaki lovac- bez obzira na vrijeme i godine života – osjećati „kao kod kuće“ i sa kojih se pruža idealan pogled- što je posebno značajno za lovce sa fotoaparatom- na najatraktivniji dio ovog brdsko-planinskog lovišta.
„Bajina bojna“ podigla je tri čeke, upravo se privode završetku radovi na gradnji hranilica na „sunčev pogon „, uređena su i očišćena pojilišta, kao i prirodna izvorišta pitke vode na ovom inače bezvodnom planinskom području.
Lovci i lovkinje na leđima su ponijeli i razdijelili na određenim kotama sol za divokoze i divlje svinje.
Na uređenje i gradnju lovonogospodarskih i lovnotehničkih sadržaja –koji mogu poslužiti za primjer svim drugim lovištima – lovci i lovkinje utrošili su stotine radnih sati.Pored toga nosili su hranu i vodu za divljač po žestokom suncu i na najudaljenija mjesta brda „Šibenik- Vrgorac“ koje se podiže na 1310 metara nadmorske visine gledajući s te visine na veličanstveno Biokovo u neposrednom susjedstvu!
Ovim doista jedinstvenimm pothvatom OBER LOVNI TURIZAM okrenuo je stranicu lovstva vrgoračkog kraja – uređenjem lovnoedukativnog središta na brdu „Šibenik – Vrgorac“.
Uskoro slijedi izgradnja novih, do sada neviđenih objekata, prema posebnom projektu stručnih ustanova sa kojima će državno lovište „Šibenik- Vrgorac“ poprimiti drugo, posve novo lice.
U državnom lovištu „Šibenik- Vrgorac“ kod Vrgorca, planinskom spletu Dinarskog masiva – prirodnog produžetka veličanstvenog Biokova – nastavljeni su radovi na izgradnji i uređenju lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata.
Ovo državno lovište površine 3000 ha je, zapravo, odgojno-obrazovno središte budućih lovaca i lovkinja sa stečenim znanjem i praktičnim iskustvom u klupama u tom lovištu splitskoga Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS, javne ustanove za obrazovanje kadrova u lovstvu izvan sustava redovite naobrazbe.
Upravo lovci novaci , uz suradnju i pomoć starijih kolega, obavljaju završne radove na dovršetku izgradnje i uređenju druge visoke čeke u predjelu Opačaka. Poslije ove čeke radovi se nastavljaju na trećoj, kako bi se njome zamjenile stare i dotrajale čeke, koje su već stradale ili su nagrižene zubom vremena.
Polaznici Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS imaju ugovornu obvezu da poslije nego što polože završni lovački ispit i ostvare pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja provedu šest mjeseci u svojstvu lovaca novaka, zbog nastavka praktične edukacije u lovištu, što je osobito od važnosti zbog gađanja i sigurnosti lova.
Za lovce i lovkinje organizira se besplatan skupni lov na divlje svinje. U skupnom lovu oni se upoznaju sa svim pravilima lova, ponašanjem lovaca i lovkinja, kao i osnovim etičkim načelima i sigurnosti u lovu, što je od iznimne važnosti i značenja za mladu generaciju lovaca i lovkinja.
Valja svakako kazati da je državno lovište „Šibenik- Vrgorac“ jedinstveni lovnoedukativni centar koji isključivo služi obuci i po tome je prepoznatljiv kao jedini među istim ili sličnim lovačkim učilištima u Hrvatskoj.
Lovci i lovkinje novaci stječu praktično znanje i iskustvo u suradnji i pomoć upravitelja lovišta Ante Udovičića i lovnika Miljenka Barića.
U državnom lovištu ŠIBENIK – VRGORAC privode se završetku obimni radovi na uređenju i izgradnji dvije visoke čeke, suvremeno opremljene, dok se treća čeka počela graditi na lokaciji jedne stare, već dotrajale čeke . U tijeku su radovi i na uređenju kaljužišta, pojilišta i solišta, kao i deponija za otpatke od divlje svinje poslije nego što se obavi odstrjel.
Radove obavljaju lovci i lovkinje „Bajine bojne“, „udarne“ lovačke snage prijatelja i partnera OBER LOVNOG TURIZMA, lovozakupnika tog državnog lovišta. Kako su radovi na uređenju jedne čeke već pri kraju, a ona je dobila ime po koti na kojoj je ucrtana na karti lovišta – lovnom području „Katića staje“, to je bila prilika da se „pokrene“ logistika koju je znalački vodila lovkinja Maja Barić .
U samome lovištu , u blizini mjesta gdje je čeka podignuta, lovci i lovkinje počastili su se Majinim vrhunskim specijalitetima – punjenim paprikama u „ogromnim količinama“ i super rižotom spravljenim od prepelica i fazana!
Inače, državno- edukativno lovište ŠIBENIK – VRGORAC služi za praktičnu obuku polaznika Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS iz Splita.
U sklopu obimnih radova na uređenju lovnogospodarskih i lovnotehičkih objekata u državnom lovištu „Šibenik Vrgorac“ kod Vrgorca – dvadesetak lovaca i lovkinja svojski se dohvatilo posla i „teškom „ mehanizacijom ušlo u lovište. Vrijedni su lovci nastavili , u promjenjenim okolnostima, sa prekinutim radovima zbog koronavirusa, na demontiranju starih i dotrajalih visokih čeka ( zbog utjecaja vremenskih prilika) i postavljanju novih na pogodnom dijelu lovišta kojima se najviše kreću divlje svinje i druga divljač.
Kako je planirano, nove čeke bit će, kad budu u potpunosti u funkciji- opremljene za cjelonoćni boravak s komforom u klasi apartmana sa 3 zvijezdica. Visoke čeke u lovištu služe i za osmatranje divljači, što je itekako važno za mlade lovce obzirom da je ovo lovište svojevrsni edukativni poligon za praktičnu obuku.
Na slobodnim parcelama radišni lovci zasadili su i razno bilje, hranu za divljač, te su napunili pojilišta sa pitkom vodom.
Radove su uz pomoć teških strojeva izveli lovci i lovkinje „Bajine bojne“ iz Tugara. U cjelodnevnom radu – kojeg će nastaviti idućeg vikenda – pratila ih je logistička potpora koju su vodile žene lovkinje!
Inače, državno lovište „Šibenik – Vrgorac“ zauzima oko 3.000 ha lovne površine te je, zapravo, prirodni produžetak biokovskog masiva, poznatog po jedinstvenom stanovniku ovog dijela Dalmacije, balkanske divokoze.
Lovoovlaštenik državnog lovišta je „Ober- lovni turizam „ čiji je vlasnik splitsko Pučko otvoreno učilište CAPREOLUS. Lovište prvenstveno služi za edukaciju kadrova u lovstvu, lovaca, lovočuvara i ocjenjivača lovačkih trofeja koji u njemu provode praktičnu obuku družeći se s prirodom i divljači.
Sukladno Uputama HZJZ, izrađenih u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Agencijom za odgoj i obrazovanje, od 13. svibnja 2020., objavljenih na web stranici 16. svibnja 2020., za provedbu praktičnih vježbi, dopunske nastave, popravnih i razlikovnih ispita u srednjim školama te obrana završnog rada u srednjim strukovnim školamaza svibanj/lipanj 2020. godine, a koje se upute odnose i na ustanove za obrazovanje odraslih te na polaznike formalnih programa obrazovanja odraslih,
Pučko otvoreno učilište CAPREOLUS, donosi slijedeće
UPUTE
ZA PROVEDBU OSPOSOBLJAVANJA KADROVA U LOVSTVU
Teoretski dio nastave osposobljavanja polaznika za zvanje lovca/lovkinje, lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači temeljem Nastavnog plana i programa osposobljavanja obavljat će se na daljinu (konzultativno-instruktivna nastava).
Kod održavanja nastave u učionici Učilišta u prostoriji može biti najviše 10 osoba (uključujući predavača).
Praktična nastava (vježbe) u lovištu obavljat će se u grupama (dvije do tri grupe, ovisno o broju kandidata) ne većim od 10 sudionika po grupi.
Pisani dio ispitaprovodit će se u prostoriji s otvorenim prozorima poštujući razmak od 2 metra između polaznika.
Tijekom pisanja ispita polaznici na radnom stolu smiju imati samo osobnu iskaznicu, pribor za pisanje (vlastitu kemijsku olovku,), bočicu s vodom i ispitne materijale. Sve ostale stvari (mobitele …) nije dozvoljeno tijekom ispita držati na radnom stolu.
Usmeni dio ispita u učionici Učilišta održavat će se uz otvorene prozore i zatvorena vrata tijekom održavanja ispita. Grupa polaznika (uključujući ispitnu komisiju) ne smije biti veća od 10 i mora se održavati razmak od 2 metra između svih sudionika.
Pauze između pisanog i usmenog dijela ispita organizirat će se u trajanju od 30 minuta radi provođenja primjerene higijene prostorija i provjetravanja.
Osposobljavanju iz točke 1., 2. 3. i 4. tijekom epidemije koronavirusamože pristupiti isključivo polaznik koji ne pokazuje znakove akutne respiratorne bolesti, a koja se može očitovati sljedećim simptomima: povišena tjelesna temperatura, kašalj, poteškoće u disanju, poremećaj osjeta njuha i okusa i sl., što polaznik potvrđuje potpisom Izjave i dopuštenja ulaska u Učilište odnosno lovište.
Izjava, koja je preduvjet za nazočnost aktivnostima, obvezno će se prikupiti od svakog polaznika prije njegove prve aktivnosti (nazočnost na nastavi i/ili vježbi) taj dan.
Maske i rukavice– djelatnik Učilišta koji provjerava osobne iskaznice i prikuplja izjave, radi zaštite sebe i drugih, mora nositi masku i imati rukavice. Nakon završetka postupka rukavice baca u koš za smeće s poklopcem, zatim treba temeljito oprati ruke tekućom vodom i sapunom u trajanju od 20 sekundi.
Obzirom da se ispiti organiziraju na način preporučen od strane HZJZ (poštivanje međusobnog razmaka od 2 metra) nošenje maski ili drugih pokrivala za usta i nos kod sudionika u provedbi ispita nije nužno ali se preporučuje. Maske za polaznike koji ih žele nositi osigurat će Učilište.
Dezinficijens za ruke. Učilište će na ulazu u prostoriju za ispite smjestiti dozator s dezinficijensom kako bi svaki polaznik prilikom ulaska mogao dezinficirati ruke.
UPUTA ZA KORIŠTENJE DEZINFICIJENSA ZA RUKE
kada nije moguće oprati ruke sapunom i vodom, potrebno ih je dezinficirati dezinficijensom za ruke,
sredstvo za dezinfekciju treba nanijeti na suhe i čiste dlanove u količini od 1 do 2 ml (obično jedan potisak, ili prema uputama proizvođača),
dlanove i područje između prstiju treba protrljati dok se ne osuše, a sredstvo nije potrebno ispirati,
treba paziti na dostatnu upotrebu dezinficijensa za ruke i obavezno javiti zaduženoj osobi kada je sredstvo u dozatoru pri kraju, kako bi se osiguralo novo.
Dezinfekcija prostora.
Učionicu je potrebno svaki dan prije dolaska polaznika temeljito oprati i dezinficirati uključujući i sanitarni čvor. Neposredno prije dolaska polaznika, radi ulaska i cirkulacije svježeg zraka, učionicu provjetravati u trajanju od pola sata.
U sanitarnom prostoru osigurati sapun i papirnate ubruse (jednokratne ručnike), te koš za otpad s poklopcem.
Po završetku ispita prostorije učilišta treba očistiti (pod se pere uobičajenim deterdžentom za pranje, a površine koje su se dodirivale (kvake, stolovi i slično) nakon pranja dezinficirati. Prostorije dobro provjetriti (prozore držati širom otvorenima najmanje 30-ak minuta).
