U SPLITU ODRŽANA VELIČANSTVENA REVIJA LAKOG ISTARSKOG KRATKODLAKOG GONIČA, PRIKUPLJENA BAZA PODATAKA, A SADA SLIJEDI GENETSKA ANALIZA SVAKE JEDINKE

Pod pokroviteljstvom Hrvatskog kinološkog saveza, a u suradnji sa Kinološkim društvom Split, u Splitu je priređena velika revija lakih istarskih kratkodlakih goniča. Na spinutskom travnatom poligonu, na terenu Gusara, okupilo se 28 goniča sa svojim vlasnicima, uzgajivačima , kako bi se na ovom festivalu , nikad do sada viđenom, predstavili laki istarski kratkodlaki goniči, kojega u Dalmaciji posjeduje više od 300 lovaca.

Stručno povjerenstvo Kinološkog društva Split , pod rukovodstvom predsjednika Maria Dundića obavilo je stručnu ekspertizu svakog goniča pojedinačno, kako bi sastavili vrijednu baze podataka o njegovu podrijetlo i statusu .

Stručni tim sačinjavali su izvanredni profesor dr. sc. Maja Ferenčaković, sa Odsjeka za animalne znanosti zagrebačkog Agronomskog fakulteta, dr. sc. Perica Tucak, dr. vet. med., profesor na Pučkom otvorenom učilištu Capreolus u Splitu, te lovnokinološki meštar Ante Đipalo Ban.

Mjerenjem i premjeravanjem svakog goniča od njih 28, koji su ovoga puta pristupili reviji, stručno povjerenstvo je utvrdilo da je samo jedan gonič uhvatio visinu do grebena 45 cm, dok su svi ostali narasli do maksimalnih 40 cm, što upućuje da se doista , tijekom vremena, stvorila jedna nova pasmina lovačkih pasa sa kamenjara.

Još je čuveni imotski etnolog , lovac fra Silvestar Kutleša, davnih godina uočio kako se dalmatinskim kamenjarom kreće i love zečeve „mali čusti goniči „, pas izvanrednih vrijednosti i osobina, obdaren lovnim vještinama da bi lovio zeca za surom, teškom kamenjaru.

Nije li to onda bio dalmatinski zečar, koji je tijekom vremena i generacija koje su ga uzgajale izgubio svoja svojstva , svoj gen.

U svakom slučaju, mali istarski kratkodlaki gonič zaslužio je i dobio svoju bazu podataka. Onda će se , kada tada za to dođe vrijeme, obaviti i genetska analiza koja će se provesti u znanstvenoj ustanovi,a koja će odgonetnuti podrijetlo ovog nadasve lovcima dragog i omiljenog goniča u lovu na zeca.

Nakon ovog službenog dijela, u splitskom hotelu Consul održana je prigodna svečanost. Predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza Branko Šare , u čast rođendana lakog goniča rasijekao je svečarsku tortu.

Također, tiskana je prigodna brošura o lakom istarskom goniču, sa poviješću, kao i imenima i podacima svih lovaca , vlasnika sudionika ove velike revije. Valja svakako još kazati da je istaknuti Imoćanin fra Silvestar Kutleša , inače i sam lovac, tvrdio kako se stoljećima prije lovilo sa „malim čustim goničem „, koji neodoljivo podsjeća na lakog istarskog goniča, o čemu je da niz konkretnih podataka.

U Dalmaciji sa ovim goničem lovi oko 300 lovaca, što je svakako respektabilan broj vrijedan svake pažnje i, naravno, poštovanja za lakog goniča, bez obzira zvao se on istarski gonič ili dalmatinski zečar.

NEVIĐENI PSEĆI SPEKTAKL : U SPLITU SE 21. SVIBNJA (NEDJELJA) ODRŽAVA FESTIVAL LAKIH ISTARSKIH KRATKODLAKIH GONIČA, PRVI TAKVE VRSTE U HRVATSKOJ

Lovci, marljivi uzgajivači lakog (malog) istarskog kratkodlakog goniča sa jadranske obale i otoka skoro će odahnuti poslije višedesetljetnog lutanja, suprotstavljanja i neznanja. Na poticaj splitskih kinologa, pripadnika polustoljetnog Kinološkog društva Split, laki istarski kratkodlaki gonič dobiti će statusvarijante visoko cijenjenog, autohtonog kratkodlakog istarskog goniča. Na taj će način više od 300 pasa, po slobodnoj prosudbi, ostvariti svoje legitimno pravo na rodovnicu,na ocjenu i unošenje u registar Hrvatskog kinološkog saveza i FCI-a.

Uvaženi međunarodni kinološki sudac za sve radne skupine pasa, napose goniče ing. agr. Ante Udovičić, profesor splitskog Pučkog otvorenog učilišta Capreolus, javne ustanove za obrazovanje kadrova u lovstvu – još prije 15 godina potakao je znalački i argumentirano priznavanje lakog istarskog goniča kao varijante istarskog kratkodlakog goniča.

Naravno, bez odjeka, bez odgovora,a na štetu veoma vrijednog, lakog istarskog kratkodlakog goniča.

Sve se odvijalo uz saznanje da istarskom kratkodlakom goniču nitko ne smije niti može oduzeti primat,vrijednost i vjerodostojnost hrvatske nacionalne pasmine.

Uporan u svojem radu i nastojanju, ing. Udovičić je, zajedno sa splitskim kolegama, sačiniokonstruktivan i zahtjevan prijedlog o registru i priznavanju lakog istarskogkratkodlakog goniča uz određene činjenice i vjerodostojne podatke.

Baš kao i poput svojih daljih i bližih prethodnika, vrhunskih kinologa i veterinara u Hrvatskoj, ing.Udovičić kao pobornik lakog istarskog goniča ponudio je Hrvatskom kinološkom savezu cjelovit i argumentiran prikaz projekta o varijanti lakog istarskog goniča.

Hrvatski kinološki savez prihvatio je njegov prijedlog,uz uvjet da se na jednom mjestu, u Splitu, okupišto više lakih istarskih kratkodlakih goniča i njihovih uzgajivača.

Prva takve vrste u njegovoj povijesti.

Organizacioni odbor Kinološkog društva Split pripremio je prigodnu brošurunaziva „Mali div“ autora inž. Ante Udovičića, mag. iur. Davora Martića i dr. sc. Perice Tucaka, dr. vet. med., sa opisom lakog goniča, prijedlogom registra i, naposljetku, popisom uzgajivača / vodiča koji će sudjelovati na ovoj prestižnoj smotri u nedjelju 21. svibnja sa početkom u 9 sati na splitskom Spinutu.

Organizacioni odbor čine : Mario Dundić, predsjednik, te kao članovi Ante Udovičić,Ante Meštrović, Davor Martić, Vedran Martić, Mate Udovičić i Duje Mišura.

PRIJEDLOG REGISTRA

Stoljećima je Istra kolijevka naših autohtonih istarskih goniča, koji su se, od standardizacije te pasmine, koju je provelo par amatera lovaca-kinologa iz Slovenije godine 1926. već davno, davno unatrag, pa i više stoljeća, afirmirali kao posebna pasmina sa svim briljantnim prerogativima, koji karakteriziraju pasminu goniča. I ne samo po eksterijeru (vrlo lijepom plemenitom obliku i pasminski karakterističnom snježno-bijelom bojom sa sočno-narančastim oznakama), već i po svojim briljantnim radnim osobinama. Te radne osobine izjednačuju se, u najmanju ruku, sa najboljim osobinama ostalih istaknutih i opće priznatih pasmina goniča, ako ih u mnogo čemu i ne premašuju.

Konfiguracija Istre, prapostojbine istarskih goniča, iako je također brdovita, u mnogim je svojim dijelovima, obzirom na vrstu tla, podlogu i obraslost upravo antipodno divergentna tlu Slovenije. Dok za slovensko tlo kažemo da je, iako je brdovito, pitomo, dotle istarska područja u pretežnom dijelu nazivamo više divljim, oporima. Takva su tla ne samo u Istri, već je takvo tlo isključivo u cijelom krškom području Hrvatske, odnosno u Hrvatskom Primorju, Dalmaciji, Hercegovini i jednom dijelu Bosne, u kojem se području također plasirao i došao do punog izražaja istarski gonič.

Takova oprečnost terena morala je prvenstveno imati utjecaj na stvaranje: u kršu – lakšeg, manjeg i suhog tipa, a u šumovitim krajevima težeg, više masivnijeg i limfatičnijeg tipa, a na dodirnim područjima brojne intermedijarne plus i minus varijante u pogledu visine, tjelesne građe i tjelesne mase. Jedno je neosporno, a to je, da nesumnjivo postoje dva tipa istarskog goniča.

Kinolozi u Hrvatskoj opravdano su pokušali, a pokušavaju još i danas, uz velike materijalne žrtve, da „ozakone“ taj laki tip istarskog kratkodlakog goniča. To je autohtoni nepatvoreni tip goniča, kakav se stotinama godina uzgajao u svojoj užoj postojbini i ostalim ogoljelim terenima našeg krša, gdje su baš te osobine lakog tipa dolazile do punog izražaja kod primjene u radu. Sva nastojanja kinologa iz Hrvatske sprječavana su, a sprječavaju se još i danas, stavljanjem svakovrsnih zapreka, bez ikakvih stručnih i naučnih argumentacija i postavki!

Tvrdnja da je taj tip nastao, ne selekcijom baš tih poželjnih osobina i potreba terena, već kao posljedica degeneracije i slabe prehrane kroz dugi niz godina, je skroz nestručna, naivna i tendenciozna. Prema tome shvaćanju mogli bi dobrim hranjenjem od patuljastih pasmina svih vrsta životinja, počevši od kokoši, pasa, konja, krava pa i divljih životinja: srna, jelena i medvjeda, stvarati po želji i na jednostavan način – sa porcijama hrane – visinu po želji, masivnost i limfatičnost pojedinih pasmina od krajnjih granica negativnih do krajnjih granica pozitivnih oscilacija, ignorirajući pri tome sve ostale promjenljive i stabilne fiziološke osobine ustaljene i nasljedno prenosive.

Ne može se konačno reći, da se u Istri psi prehranjuju manjkavije nego recimo u Bosni, Srbiji, Makedoniji, već naprotiv općenito uzevši, po mom mišljenju bolje.

Ipak se nije vremenom stvorio tip lakog balkanca, lakog posavca, analogno tipu lakog istarskog goniča i to iz jednostavnog razloga, jer konfiguracija i sastav, te obraslost tla nije to uvjetovala, a da ne spominjemo i selekciju.

Ključne faktore, koji su djelovali na stvaranje lakog (manjeg) tipa istarskog goniča treba tražiti u prirodnoj i umjetnoj selekciji, u sposobnosti prilagođavanja organizma okolini radi svrsishodnosti, nauci o nasljeđivanju (genetici) i dr.

Što se tiče fiziološko-degenerativnih pojava kod lakog tipa istarskog goniča, one su neusporedivo manje izražene, nego kod već standardiziranog (normalnog) tipa istarskog goniča.

Doduše, pojedinci, valjda iz nekih svojih interesa, ne žele da se „ozakoni“ laki tip istarskog goniča. Čini se da je posrijedi ipak trgovina sa dalekosežnim posljedicama za našeg autohtonog istarskog kratkodlakog goniča.

Izvornost pasmine

Prema tumačenju ing. Udovičića, podizvornom pasminom goniča smatra se pasmina pasa koja je nastala na određenom području i toprirodnom selekcijom zbog specifi

nih okolišnih uvjeta, smišljenom, planiranom i sustavnomselekcijom čovjeka na određena svojstva te, naposljetku, pod uvjetom da u uzgoju kroz duževremensko razdoblje nije sudjelovala niti imala utjecaja neka druga pasmina.

Izvorna pasmina postaje dio nacionalnog identiteta određenog područja, a za Hrvatsku, između ostalih, dakako, to je istarski kratkodlaki gonič.

Izvorne pasmine specifične su po:

  • podrijetlu,
  • prilagodbi,
  • vanjštini,
  • reakciji na selekciju
  • radnim odlikama.

Stoljetni nastanak brojnih pasmina, tipova i podtipova posljedica su selekcijskog pritiska koji podrazumijeva klimu, hranu, bolesti, management, tržište …

Ugroženost pasmine

Ugroženost pasmine ovisi o više čimbenika:

  • stvarnom broju životinja,
  • stupnju opadanja brojčanog stanja populacije,
  • srodničkim odnosima,
  • zemljopisnoj raširenosti populacije,
  • promjeni okolišnih uvjeta.

Efektivna veličina populacije

Efektivna veličina populacije (Ne) je broj jedinki koje bi trebale biti u idealiziranoj populaciji da bi se proizvodio sličan broj potomaka kao realnoj populaciji od interesa.

Nakon izračuna Ne granične vrijednosti za pojedine kategorije autohtonih životinja su:

  • kritična populacija: Ne manji od 20
  • u opasnosti: Ne iznosi 20 – 80
  • nije rizična: Ne iznosi više od 80

Animalni genetski resursi postoje u obliku brojnih

  • pasmina,
  • sojeva,
  • lokalnih populacija.

Važnost izvornih pasmina

Raznolikost pasmina domaćih životinja u Hrvatskoj potrebno je čuvati iz više razloga:

  • gospodarski: vrijednost u budućnosti, prilagodljivost, otpornost izvornih pasmina, iskorištavanje hrane heterozisa, proizvodnja hrane po principima biološke proizvodnje,
  • znanstveni: usporedba konzervirane populacije sa selekcioniranim pasminama, proučavanje otpornosti na bolesti,
  • kulturološki: poseban lokalni značaj pasmine,
  • demografski: proizvodnja i prodaja autohtonih proizvoda na vlastitom domaćinstvu; povećava se dohodovnost OPG; zadržavanje i ostanak lokalnog stanovništva,
  • tradicijski: pasmina – preduvjet zaštite izvornosti i zemljopisnog podrijetla proizvoda,
  • opstanak vrsta (biljaka i životinja): bjeloglavi sup na otoku Cresu i Krku, biljne vrste, neke životinjice žive isključivo u konjskom izmetu.

POVIJESNI PREGLED

Potpun i sustavni rad na području kinologije započeo je u Hrvatskoj 1948. godine. Te je godine,naime, održana prva smotra pasa goniča u Crikvenici, da bi se iza toga nastavilo (1949.) sa smotramagoniča u Primorju i Dalmaciji.

Do te godine, zabilježeno je u povijesnim analizama hrvatske kinologije, u Hrvatskoj su bila aktivnasamo dva kinološka suca!

Godine 1951. prvi je put priređena smotra goniča u Istri i Primorju,a nešto kasnije i u Dalmaciji. Većsu tada malobrojni kinološki suci na rečenim smotrama naišli na nekoliko primjeraka istarskihkratkodlakih goniča nižim od donje granice standarda – ispod 46 cm, koje nisu smjeli pozitivnoocijeniti niti upisati u rodovnu knjigu. Štoviše, obzirom na broj takvih tzv. lakih istarskih goniča počelose govoriti o potrebi revidiranja visine istarskog goniča, jer je na smotrama i drugimlovnokinološkimpriredbama pristizalo sve više lakih istarskih kratkodlakih goniča.

Od tih i toga vremena počinje prava „bitka“ za priznavanje standarda lakog istarskog goniča. Ona jebila mukotrpna, a u njoj su sudjelovali hrvatski kinolozi, koji su, doduše zagovarali laki tip goniča,premda je i među njima bilo onih koji su opstruirali napore da se prizna laki istarski gonič kaosoj- skupina, odnosno varijanta istarskog kratkodlakog goniča. A kako se ni naši kinolozi nisu u tomeslagali, nije se mogao postignuti dogovor na razini Kinološkog saveza bivše države.

Vrijedno je svakako navesti da su kinološki suci, uvjereni u varijantu lakog goniča ipak na izložbama urazdoblju od 1953. do 1956. godine pozitivno ocijenili velik broj ovakvih goniča ispod uobičajenogstandarda, dakle ispod 46 cm visine.To su bili psi iz Primorja i Istre, koje su kinološki suci vrednovalizbog naročite ljepote, rada i tipa, no, upravo zbog sporne visine dobili su niže ocjene.

Takvi laki goniči, unatoč svemu, ipak su na koncu dobili rodovnice i proglašeni su autohtonomvarijantom istarskog kratkodlakog goniča lakog tipa.

Tijekom vremena, kako je razvoj kinologije odmicao, a sustav je sazrijevao, jednako kao i kinološkisuci, predloženo je da se standardni tip istarskog goniča nazove „veliki istarac“ ,a laki, manji tip„maliistarac“. To bi, nadalje, značilo, po tumačenju kinologa, da se ubuduće formiraju dvijepasmine, svaka sa svojim posebnim standardom. Takva je podjela prihvaćena te je trajala izvjesno vrijeme.

Još su kinolozi starije generacije tvrdili da je bila zapreka dosadašnjem priznanju lakog istarskoggoniča sam njegov naziv – hoće li se on zvati „laki tip istrijanca“ ili „mali istrijanac“. Zapravo, riječ jeo različitom poimanju naziva,ali se u suštini radilo o istom značenju riječi.

Tip (goniča, na primjer) izraz je zemljišnih, klimatskih, uzgojnih i prehrambenih prilika određenoguzgojnog područja i uzgojnog rada uzgajivača- kinologa, te se pojedini tipovi razlikuju jedino premavanjskom izgledu…

Pasmina pasa je relativan pojam,a naša razdioba goniča – goniči po boji – bijele goniče sa

narančastim oznakama svrstavamo u istarsku pasminu. Naravno, kod sistematizacije igra važnuulogu oblik glave psa, konstitucija, veličina i slične vrijednosti, što se već desetljećima za svakupojedinačnu pasminu goniča ustalilo.

Iz tog proizlazi uvjerenje i odgovor da bi za lov na kraškim područjima – obzirom na veličinu,ekološke uvjete i ostale uvjete –prioritet imao pasminski tip tzv. lakog ili malog istarskogkratkodlakog goniča,a u šumovitim predjelima drugi tip- tzv. veliki istarski gonič.

Ovdje, naravno, nije riječ o dvije zasebne pasmine, nego o jednoj jedinstvenoj pasmini, s tim da jelaki istarski gonič pas krša i kamenjara, kuda se zbog svojih fizičkih osobina lakše i brže kreće i da utom pogledu apsolutno zadovoljava sve uvjete lova na zečeve, prvenstveno,a tek potom lova divljesvinje kao divljač novijeg doba.

U vrijeme kada su počele debate o lakom istarskom goniču nitko nije spominjao divlju svinju kaolovnu divljač nego se sa lakim istarskim goničem, koji je veoma brzo, efikasno i znalački savladavao sve zapreke kamenjara –lovila divljač određenog kamenitog područja a to je bio zec!

Kako na priobalju, Primorju i Dalmaciji, tako i na jadranskim otocima.

Obzirom na protok vremena, prirodne okolnosti i način življenja lovaca na otocima i na kopnu, laki istarski gonič već je postao pas generacija, pas koji sa nevjerojatnom elegancijom, hrabrošću ibrzinom savladavao daljine u potragu za divljači tako da mu nema ravna u tome čime ga je obdarilaMajka priroda.

A manje je važno, da li ćemo ga zvati „mali“ ili „laki“, zapravo je svejedno, jedino je važno da ga seprihvati u veliku obitelj autohtone hrvatske lovne pasmine goniča, koja ide na ruku lovcima kojilove sitnu dlakavu divljač, najviše zečeve.

Na kraju se još može kazati da su različiti „stručnjaci“, više ili manje razine, osporavali sve ono što jeprirodno ili uzgojem usađeno u malom istarskom kratkodlakog goniču. Prigovori dušobrižnika lakoggoniča bili su u proturječnosti sa stvarnim stanjem i prilikama, protiv svih vrijednosti koje je ovajgonič postigao razvojem i pokazao neposredno u lovištu brdsko-planinskog tipa.

Mali, laki div je među nama, biti će i ostati naš veliki prijatelj i lovac.

DONOSIMO POPIS LOVAČKIH ZANIMANJA KOJA SE MOGU UPISATI U E- RADNU KNJIŽICU, KAD JE JAVNA ISPRAVA O OSPOSOBLJENOSTI OVJERENA PEČATOM SA GRBOM REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (66/2019), a u svezi sa zaključkom Vlade Republike Hrvatske ( klasa: 104-02/12-01/01; urbroj: 50301-04/04-12-2 od 20. prosinca 2012.) , ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike uz suglasnost glavne ravnateljice Državnog zavoda za statistiku donio je Odluku o utvrđivanu popisa pojedinačnih zanimanja prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja NKZ 10 ( objavljena je u Narodnim novinama br. 32 od 22.03.2023. godine).

Odluka je stupila na snagu 31. ožujka 2023. godine.

Preuzimanjem utvrđene Međunarodne standardne klasifikacije zanimanja ISCO-08, osigurava se usporedivost podataka o zanimanjima u državama članicama Europske unije i ostalim državama svijeta.

Što se pak tiče zanimanja u gospodarskoj djelatnosti lovstva te osposobljenih kadrova u lovstvu Popisom pojedinačnih zanimanja prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja NKZ 10, koji čini sastavni dio Odluke, između ostalog, utvrđena su i slijedeća zanimanja:

 

NKZ10-4NKZ10 -7NKZ10 NAZIV ZANIMANJA
131113111311001Direktor/direktorica malog lovišta

13111311002Direktor/direktorica maloga lovno-uzgojnog društva

13111311005Direktor/direktorica proizvodnje i poslovanja lovno-uzgojnog društva
213221322132006Organizator/organizatorica lovstva
314331433143001Lovni tehničar/lovna tehničarka

31433143003Nadzornik/nadzornica lovišta

31433143004Nadzornik/nadzornica uzgajališta divljači
622462246224001Lovac/lovkinja
541954195419005Lovočuvar/lovočuvarica
612961296129001Sokolar/sokolarica
921692169216001Radnik/radnica u lovištu

Za statističke i analitičke potrebe nositelja i korisnika podataka člankom 3. utvrđeno je prijelazno razdoblje primjene novog Popisa pojedinačnih zanimanja NKZ10 i produžene primjene dosadašnjeg Popisa pojedinačnih zanimanja NKZ98 (NN br. 111/98 i 124/08) najkasnije do 31. prosinca 2023. godine.

Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_03_32_568.html

NASTAVNI PLAN I PROGRAM OBRAZOVANJA KADROVA U LOVSTVU ZA 2023. GODINU

Programi osposobljavanja provode se u skladu s uvjetima i načinom izvođenja propisanim odredbama Pravilnika o osposobljavanju kadrova u lovstvu.

Programi osposobljavanja sadrže:

  • nastavne sadržaje i oblike izvođenja programa,
  • trajanje programa i način njegove provjere,
  • kadrovske, didaktičke, prostorne i druge uvjete za izvođenje programa,
  • osposobljenost koja se stječe polaganjem završnog ispita po završenom programu pojedine obrazovne grupe.

Programi osposobljavanja prilagođeni su dobi, prethodnom obrazovanju, znanju, vještinama i sposobnostima polaznika, a usklađeni su s propisima Republike Hrvatske o obrazovanju odraslih izvan sustave redovne nastave, te s postignutim stupnjem edukacije punoljetnih građana, posebno u oblasti uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njenih dijelova kao i ekologije i zaštite prirode.

Programi osposobljavanja obuhvaćaju predavanja i praktičnu nastavu (vježbe), a realiziraju se izvođenjem nastavnog plana i programa kroz redovnu i konzultativno-instruktivnu nastavu.

Nastavni plan i program se izvodi po obrazovnim grupama polaznika.

Saznajte više klikom na poveznicu: ovdje

Hrvatska viceprvak u radu pasa goniča na Eurokupu- sa pobjednicom Sirenom Maria Dundića- u kinološkoj reprezentaciji koju je vodio naš dugogodišnji profesor, istaknuti međunarodni kinološki sudac i selektor inž. Ante Udovičić

Na 27. Europskom kupu pasa goniča u Čačku ( Srbija )- pod visokim pokroviteljstvom FCI ( Međunarodne kinološke federacije ) – drugo mjesto osvojila je „ istrijanka“ Sirena vlasnika i uzgajivača istarskih kratkodlakih goniča Maria Dundića iz Splita i time Hrvatskoj donijela zapaženu pobjedu – vicešampiona među goničima natjecateljima iz petnaest država . Po riječima tajnika Hrvatskog kinološkog saveza Bojana Matakovića, na Euro kupu, tradicionalnom natjecanju u Europi, hrvatska kinološka reprezentacija postigla je izvanredan uspjeh . U hrvatskoj kinološkoj reprezentaciji bili su pored Dundića i njegove Sirene, Luka Marjan i Dona, te sudac Dalibor Pešutić i selektor, poznati međunarodni kinološki sudac Ante Udovičić, koji je pažljivim i znalačkim odabirom doista izabrao vrhunske goniče za ovo prestižno natjecanje.
Inače, smatra se da da je ovaj 27 Eurokup po mjerilima FCI-a , najveće europsko natjecanje u radu pasa glasnog gona na zeca.
Psi su imali veoma zahtjevne termine „lova“ na zeca . Naime, svaki pas morao je tragati za zecom 4 sata, od 8 do 12 sati, što je kriterij ovog natjecanja. Pri tome mora pokazati svoje kvalitete, sposobnost u traganju i kondiciju te, naposljetku, postignuti odličan rezultat, kao što je pokazala Dundićeva Sirena.
Na ovom Eurokupu sudili su hrvatski međunarodni kinološki suci Ante Udovičić i Dalibor Pešutić. Do sada, se ,inače, na Eurokupu hrvatska kinološka reprezentacija svrstavala na treće mjesto, pa ovaj rezultat , svakako, upućuje na neprikosnoveni odabir vrhunskog selektora Ante Udovičića.
Dogodine će se Eurokup održati u Grčkoj.

NA PRAVNOM FAKULTETU ODRŽAN PRVI OKRUGLI STOL O NALIJETANJU VOZILOM NA DIVLJAČ

Sadašnje stanje pravne regulative prilikom nalijetanja vozila na divljač je neodrživo te su nužne promjene zakona i sudske prakse u slučajevima kada sudovi (u pravilu ) presuđuju na štetu lovoovlaštenika. Kod donošenja presude sudovi se pozivaju na opće propise (ZOO) po kojima je divljač „opasna stvar“ za koju se odgovara po načelu uzročnosti.

To je rečeno, pored ostalog, na „okruglom stolu“ pod nazivom „Pravno-medicinski aspekt naleta vozila na divljač na cesti „ u Splitu, na inicijativu i u suradnji sa Pučkim otvorenim učilištem „Capreolus“, njegove Pravne klinike za lovstvo i zaštitu prirode,a u organizaciji splitskoga Pravnog fakulteta .

Moderator je bio dekan Pravnog fakulteta prof. dr. sc. Ratko Brnabić.Kao osnov rasprave korisno je poslužila netom tiskana brošura koja je razdijeljena svim sudionicima „okruglog stola“.

Ispred auditorija pravnih, medicinskih i lovnih stručnjaka uvodno izlaganje podnijeli su voditelj Pravne klinike POU Capreolus Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu na temu „Neusklađenost zakona i prakse kod naleta vozila na divljač“,potom prof. dr. sc. Jozo Čizmić „Sudsko-medicinsko vještačenje u svjetlu nekih dilema u praksi“, dr. sc. Anto Marović, dr. med. spec. neurolog „ O medicinskom vještačenju kod neimovinske štete „ i Ivan Matešić, dipl. pravnik na temu „Značaj i uloga miriteljstva u sporovima štete kod naleta vozila na divljač“.

Poslije uvodnih izlaganja praćenih primjerima iz sudske prakse u otvorenoj diskusiji brojni sudionici razmijenili su stavove i mišljenje. Naime, unatoč tome što su u optjecaju lex specialis,a to su Zakon o cestama i Zakon o lovstvu – koji imaju prednost – sudovi sude po načelu uzročnosti, odnosno uzimajući u obzir jedino činjenicu da je došlo do naleta vozila na divljač, što često ide na štetu lovoovlaštenika .

Osim toga u praksi se ignorira zahtjev lovoovlaštenika za postavljanje prometnog znaka „Divljač na cesti“, kao i činjenice da do prometne nesreće nije došlo provođenjem lova . Ne poštuje se obvezujuće pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske da zakoni lex specialis imaju prednost pred općim propisima, što su istakli sudionici u raspravi, pravni i ostali stručnjaci u izlaganju.

Nadalje, u pravnoj proceduri sporna je i divljač koja nije navedena u lovnogospodarskoj osnovi kao osnovnom planu gospodarenja lovoovlaštenika ,kao i sporno pitanje pokriva li polica osiguranja štete na autocesti.

Sudionici „okruglog stola“, prvog takve vrste kod nas, rečeno je, založiti će se za poboljšanje položaja lovoovlaštenika te da će svaki sudionik na svoj način, dati doprinos usklađenju sudske prakse i na taj način pomoći Vrhovnom sudu.

U diskusiji je, pored ostalih , sudjelovala predsjednica sudskih vještaka i procjenitelja Splitskodalmatinske županije Dražana Grga , predjednica udruge Dalmatinski potrošač Nela Kovačević, dopredsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Nediljko Dujić i predsjednik Lovačkog saveza Splitskodalmatinske županije Mladen Balić, te sudski vještaci, predstavnici osiguravateljskih kuća, brojni pravnici i zainteresirani lovozakupnici.

TISKAN KORISTAN PRIRUČNIK ZA LOVOOVLAŠTENIKE SPLITSKIH PRAVNO-MEDICINSKIH STRUČNJAKA „PRAVNO-MEDICINSKI ASPEKT NALETA VOZILA NA DIVLJAČ NA CESTI „

Nakon što je u Splitu, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS, Pravne klinike za lovstvo i zaštitu prirode, održano savjetovanje o pravnom i medicinskom aspektu nalijetanja vozila na cesti na divljač, Učilište je tiskalo brošuru pod naslovom PRAVNO- MEDICINSKI ASPEKT NALETA VOZILA NA DIVLJAČ NA CESTI.

Pravni i medicinski stručnjaci iznijeli su na argumentiran način, koncizno i stručno, pitanja naknade štete prigodom naleta vozila na divljač, objasnivši ovaj „vrući problem „ današnjeg lovstva sa nizom podataka i činjenica.

Osim toga, predstavljeno je viđenje i uloga miritelja u sporovima pred sudom.

Kao autori javljaju se voditelj Pravne klinike Siniša Štimac, dipl. pravnik, odvjetnik u Splitu, prof. dr. sc. Jozo Čizmić sa Splitskog pravnog fakulteta, dr. sc. Anton Marović, dr.med. spec. neurolog, stalni sudski vještak, te Ivan Matešić , dipl. pravnik, u ulozi ovlaštenog miritelja.

Brošura može poslužiti kao koristan priručnik lovačkim udrugama i drugim lovoovlaštenicima u ostvarivanju zaštite svojih prava u sporovima pred sudom.

Siniša Štimac je između ostalog napisao :

Pravna sigurnost i vladavina prava su jedne od najviših vrednota Republike Hrvatske propisani člankom 3. Ustava. Da bi se to postiglo pravna norma treba biti dostupna svima, lako shvatljiva i jednostavna. Na taj način bi bila svakome razumljiva a posebno primjenjivačima u sudskim postupcima,sucima koji bi pravilno protumačili i primjenili u sudskim odlukama.

Time bi se stvorila usklađena sudska praksa koja bi bila jamac pravne sigurnosti i jednakosti svima pred zakonom i ustavom. Na taj način bi i uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležnog za praćenje i osiguranje usklađene sudske prakse došla do punog izražaja. Time bi bila ispunjena njegova ustavna zadaća.

Pravna klinika za lovstvo i zaštitu prirode kao prva takva klinika u Republici Hrvatskoj ima zadaću pomoći lovozakupnicima, lovcima , kao i ostalim građanima RH u ostvarenju toga cilja. Zakoni koji se primjenjuju kod naleta vozila na divljač, što je postalo sve učestalija pojava, proturječni su i neusklađeni. Posebno se to odnosi na zakone lex specialis i opće propise. To rezultira proturječnom sudskom praksom koja je štetna i pogađa imovinu lovoovlaštenika. Time dolazi u pitanje njihova egzistencija i nesigurnost.

Radi toga u traženju što optimalnijih rješenja nužno je sudjelovanje u prvom redu stručnjaka različitih profila i lovaca. Lovstvo je povezano sa prirodom, turizmom ,sportom,gospodarstvom, kulturom i spomeničkim nasljeđem, poglavito sa tradicijom u Republici Hrvatskoj.

Stoga se treba ostvariti ustavnu obvezu zaštite temeljnih vrijednosti. Posebno prirode, sudjelovanjem ne samo lovaca nego i ostalih građana na području Republike Hrvatske koje obuhvaća svojim radom i kompleksnošću ova Pravna klinika.

Aktivnost Pravne klinike će biti popraćena održavanjem savjetovanja ,rasprava i medijski kako bi se što više popularizirala i u konačnici postigla što kvalitetniji rezultat u zaštiti temeljnih ustavnih vrijednosti, a posebno lovstva i prirode.“

Urednik izdanja je Davor Martić, mag. iur., dok su suradnici na projektu dr. sc. Perica Tucak, dr. vet. med . i inž. agro. Ante Udovičić.

NAKON VJEŽBE GAĐANJA NA STRELJANI, POD NADZOROM INSTRUKTORA, LOVCI NOVACI MOGU U TEK LOVIŠTE SA OSTVARENIM PRAVOM NA DRŽANJE I NOŠENJE LOVAČKOG ORUŽJA

Grupa polaznika splitskoga CAPREOLUSA, javne ustanove za obrazovanje odraslih izvan sustava redovite naobrazbe – u pripremi za završni lovački ispit , a u sklopu godišnjeg Nastavnog plana i programa – obavila je vježbu gađanja iz malokalibarskog oružja i pištolja na streljani Stobreč kod Splita.

Vještinu rukovanja s lovačkim oružjem i gađanje savladali su pod nadzorom iskusnog instruktora streljaštva Hrvatskog streljačkog saveza.

Pošto su prošli teoretsku nastavu u kabinetu POU Capreolusa,gdje su stekli temeljna znanja iz rukovanja lovačkim oružjem, upoznali se sa osnovama lovne balistike , vrstama oružja za lov krupne i sitne divljači, te ono što je najpresudnije- sigurnost u lovu – po mišljenju stručno pedagoške voditeljice programa nastave – stekli su dovoljno znanja da mogu pristupiti gađanju i završnom lovačkom ispitu.

Već duže vrijeme CAPREOLUS provodi poseban oblik praktične nastave- obuku iz gađanja u lovištu Šibenik – Vrgorac, kojim gospodari OBER LOVNI TURIZAM, tvrtka kojom upravlja CAPREOLUS .

Naime, kao što je poznato – polaznik dok ne položi lovački ispit i stekne pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja ne smije doći u doticaj za oružjem u lovištu kako bi njime mogao loviti i obnašati druge radnje ( na streljani može,ali pod nadzorom stručnog instruktora).

Zbog toga se sa svakim lovcem novakom , pošto nabavi lovačko oružje – sklapa ugovor po kojemu je dužan prijaviti se za vježbu gađanja kako bi mogao pristupiti skupnom lovu na divlje svinje.

Ovaj način rada pokazao se kao jako učinkovit i odličan saveznik mladih lovaca.

U SKUPNOM LOVU POSLJEDNJEG DANA LOVNE SEZONE LOVILI SU SE FAZANI I JAREBICE KAMENJARKE

Skupnim lovom na sitnu pernatu divljač u lovištu splitskoga OBER LOVNOG TURIZMA kod Vrgorca – okončana je ovogodišnja lovna sezona (i godina) . Lovili su se fazani i jarebice kamenjarke. Uspjeh u lovu je bio iznimno dobar, pogotovu lov na odrasle pijetle u čemu su lovcima bili od velike pomoći njihovi „fermaši“, engleski seteri.

U lovu su sudjelovali i lovci novaci, koji su položili lovački ispit u Lovačkom učilištu CAPREOLUS i stekli pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja. Ovaj lov je , ustvari, bio produžetak praktične nastave koju su sa uspjehom svladali polaznici, odnosno već diplomirani lovci, pod mentorstvom iskusnih lovaca.

Prigodna fešta priređena je u novosagrađenoj lovačkoj kući na početku brda Veliki Šibenik. Lovačka kuća, doduše, još nije u cijelosti završena,ali je prikladna i uređena za duži boravak lovaca.

LOVNIKU „OBER LOVNOG TURIZMA“ MILJENKU BARIĆU BAJI SVEČANO URUČENA POVELJA ČASTI VIŠI LOVAC

Učitelj lovaca i lovkinja, etičan lovac, koji je posvetio svu svoju lovačku karijeru lovačkom odgoju i obrazovanju mladih, Miljenko Barić Baja iz Tugara- nagrađen je počasnom titulom VIŠI LOVAC.

Povelja VIŠI LOVAC popularnom Baji, kojega krase ljudske i lovačke osobine, uručena je na svečanom blagdanskom druženju u hotelu Consul andragoško-pedagoških djelatnika i gostiju splitskog Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS, javne ustanove za obrazovanje kadrova u lovstvu.

Govoreći o Baji, ravnatelj Učilišta Davor Martić kazao je da je Miljenko Barić ostvario u svojoj karijeri ono što je uspjelo veoma malom broju lovaca- mladi lovci su ga zavoljeli jer je radišan i dobar, sa svakim pokazuje strpljenje i visoko stručno i praktično znanje iz domene lovstva.

Baja je, inače, marljivi lovnik tvrtke Ober lovni turizam koja gospodari lovištem „Šibenik- Vrgorac“ u kojem se jednom tjedno provodi praktična obuka u vježbi gađanja polaznika koji su ostvarili pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja. Organiziraju se i skupni lovovi na divlje svinje i predatore kako bi se mladi lovci upoznali sa pravilima i običajima koji su osnov tih lovova, posebno vodeći računa i brigu o sigurnosti sudionika u lovu.

x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.