Tužna i tiha vijest prostrujala je lovačkim krugovima Dalmacije: napustio nas je barba ŠpiroAlujević Pepo iz Hvara, uvaženi član naše lovačke obitelji i jedno od najprepoznatljivijih imena otočnog lovstva. Otišao je tiho, onako kako je cijeloga života i koračao kroz prirodu – s dubokim poštovanjem, skromnošću i mirom.
Barba Špiro je bio izdanak stare i ponosne splitske loze, a sudbina mu je lovački gen usadila u najranijem djetinjstvu. Strast prema prirodi naslijedio je od svog oca, nekadašnjeg šefa održavanja splitskog Marjana i istaknutog člana LD Kozjak. Jednom nam je pripovijedao da je prvu šljuku odstrijelio još kao dječak podno Marjana, ni ne sluteći da će ta plemenita ptica postati njegova cjeloživotna strast i lovačka specijalnost po kojoj će ga pamtiti generacije.
Životni i profesionalni put doveo ga je na Hvar daleke 1962. godine. Otok ga je prigrlio na prvu, a on mu je uzvratio desetljećima uzornog lovačkog rada, postavši s vremenom sinonim za lov na preletnu divljač. Među kolegama lovcima slovio je za jednog od najboljih i najvještijih šljukara na ovim prostorima. Njegovo poznavanje otočnih gajeva, vjetrova i navika hirovite šumske kraljice bilo je ravno najljepšim lovačkim udžbenicima.
Često i s ponosom se pisalo o podvizima i lovačkoj etici samozatajnog barbe na stranicama Dobre kobi, kao i u glasilima našeg POU Capreolus. Ipak, unatoč ugledu i statusu legende, ovaj čovjek je do zadnjeg dana ostao oličenje skromnosti. Lov mu, stoga, nikada nije bio tek puko nizanje trofeja, već duboki, iskonski dijalog s prirodom i lovačkim psima.
Njegov obiteljski život bio je jednako skladan i upečatljiv. Nedavno je sa svojom suprugom Ratkom proslavio rijedak i plemenit jubilej – dijamantni pir, punih 60 godina ljubavi, koju je svakodnevno simbolički potvrđivao darivajući joj cvijeće. Ta topla nit privrženosti obitelji i profesiji prebiva i u njegovoj kćeri Tonki, našoj dugogodišnjoj, cijenjenoj kolegici novinarki, spisateljici i umjetnici koja je kroz svoj rad uvijek nosila onaj isti žar i poštenje kakvima je zračio njezin otac na svojim lovačkim stazama.
Odlaskom barbe Špira Pepe Alujevića, hvarske su čeke ostale praznije, a nad otočnim gajevima zavladala je sjeta. U sjećanju mnogobrojnih kolega kačadura, prijatelja i svih polaznika našeg Učilišta, on ostaje svijetli primjer istinskog, etičnog i gospodstvenog lovca staroga kova. Dragi barba Špiro, neka ti je laka hrvatska zemlja.
U ime POU Capreolus i cijele lovačke zajednice, izražavamo najdublju sućut kćeri Tonki i cijeloj obitelji.
Počivao u miru i dobra ti kob na nebeskim prostranstvima.
Mirko Crnčević
Špiro Alujević – Pepo, čuveni je šljukar iz Hvara (Foto_ privatni album)
