
U Hrvatskoj je još preostalo svega nekoliko uzgajivača zečeva koji se mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Oni ostvaruju svakog dana sve bolje i zapaženije uspjehe u kaveznom uzgoju zečeva. I u tome nemaju konkurenciju, osim izuzmu li se pošiljke genetski nepoznatog zeca iz susjedne Mađarske. Ali, nemaju ni podršku nadležnih lovačkih vlasti.
Uzgajivači / proizvođači vjeruju kako će zadnji čin njihova uzgoja i brige za zeca okončati u momentu kad taj zec dospije u već pripremljeno lovište. Međutim, varaju se. Tek im tada postupak ispuštanja zečeva može stvoriti teškoće, zagorčati renome kojeg su stekli među svojim kupcima.
Jer, postupak puštanja zečeva iz umjetnog uzgoja u prirodu, što znači u lovište je – skandalozan i neznalački !
Tome svjedoče objavljene fotografije o ispuštanju zečeva u pojedinim lovištima, koje ne služe na čast lovačkim udrugama koje su u njih uložile radi nabavke ogromna sredstva.
Pa da se podsjetimo: kad zečevi dospiju u lovište, onako umorni od dugog putovanja, u transportnim sanducima, prilikom ispuštanja- lovci se trebaju odmaknuti i ostaviti ih neko vrijeme neka miruju !
Ili, ako su se prethodno pripremili, najbolje ih je unijeti radi adaptacije u ograđeni prostor.
Međutim, ako se izravno ispuštaju u zečevima nepoznato i strano okruženje, moraju se pustiti da sami, samostalno, bez vike, skrike i „bockanja“ – izađu iz sanduka i polagano zauzmu pozicije u lovištu. To , naravno, traje, ali ako ćemo stvarno voditi brigu o zečevima, onda su strpljenje i znanje jedini način da pridošlice već u startu prežive početne tegobe.
Ako smo u blizini sanduka , i zečeve tjeramo da istrče, zec će doživjeti stres sa mogućim teškim posljedicama. Neki znaju odmah uginuti, a neki kad istrče bezglavo jureći nepoznatim terenom- kojega susreću prvi put u svojem životu – mogu udariti u neku zapreku (ograda, kamen, zid, stablo ) i ostati mrtvi na mjestu.
Kako tek ispušteni zec dolazi u novu ,njemu nepoznatu sredinu, iz sanduka /kaveza treba izaći sam i bez stresa i omogućiti mu privikavanje na klimu, mirise oko sebe i prirodnu hranu.
Novajliji je u lovištu sve novo, jer je čitav svoj život proveo u kavezu, sa osiguranom vodom i hranom, uz dadiljanje jedne te iste osobe na koju se je navikao!
Pazite kakve fotografije o ispuštanja zečeva iz umjetnog uzgoja – događaj od značenja za svaku lovačku udrugu- šaljete u javnost- njima pokazujete svoje ili tuđe, svojih kolega ( ne )znanje, koje vas može u određenom momentu skupo koštati.
Snimajte zečeve, snimajte prirodu i njena veličanstvena bića, ali znalački i s poštovanjem!
InfoCAP




