Kroz čitavu povijest ljudskog roda postoji iskonska veza čovjeka, kopna i mora. Lov i ribolov nisu bili tek puki hobiji ili sportska nadmetanja, već temeljni stupovi opstanka, kulture i civilizacijskog napretka. U vremenima kada je priroda diktirala surove uvjete života, vještina uhođenja divljači na kopnu i poznavanje ćudi morskih dubina značili su razliku između gladi i blagostanja. Čovjek je kroz lov učio poštovati prirodu, čitati njezine znakove i uzimati samo onoliko koliko mu je potrebno za život. Na našim otocima ta je veza poprimila poseban, gotovo sakralan oblik – tamo gdje krš dotiče more, lovac i ribar često su bili ista osoba, vezana uz suhozid i val.
Renesansni korijeni: Veliki Petar i hvarska lovačka tradicija
Otok Hvar krije jednu od najstarijih i najljepših lovačkih priča na Mediteranu, koja nadilazi granice klasičnog kopnenog lova. Još u renesansno doba, hvarski vlastelin i pjesnik Petar Hektorović (1487.–1572.) ovjekovječio je duh otočnog lova na moru u svom remek-djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje iz 1556. godine.
Petar Hektorović je bio i strastveni lovac, o čemu govore mnogi pisani podaci.
Kada je opisivao svoj trodnevni izlet s ribarima Paskojem i Nikolom, Hektorović on nije samo dokumentirao napredne tehnike onodobnog lova na moru – poput noćnog lova ostima pod svjetlošću luči – već je postavio temelje onoga što danas zovemo lovačkom etikom. No, to putovanje krije i jednu dublju, vizionarsku dimenziju: bježeći od stresa svakodnevice da bi uživao u plovidbi, uvalama, dobru vinu i hrani, Hektorović je zapravo bio prvi hrvatski nautičar, a njegovo djelo prvi nautički putopis u našoj povijesti.
Dok je europsko plemstvo u lovu vidjelo isključivo demonstraciju moći nad kmetovima, hvarski je vizionar sjedio na istoj palubi s pučanima, hedonistički uživao u moru, dijelio ulov i cijenio njihovu tradiciju. Istodobno, u unutrašnjosti otoka, na plodnoj ravnici Faroske hore, hvarsko plemstvo i puk stoljećima su njegovali tradiciju kopnenog lova na sitnu divljač, ostavljajući dubok trag u kulturnoj baštini otoka.
Početak prošlog stoljeća: Vrijeme domišljatosti i rođenje udruge
Na početku 20. stoljeća, lov na Hvaru izgledao je posve drugačije nego danas. Tada na škoju nije bilo krupne divljači poput divljih svinja; lovilo se skromno, tiho i s iznimnom domišljatošću. Svakodnevica hvarskih kačadura (lovaca) bila je obilježena tradicijskim tehnikama poput ‘napinjanja kamenih ploča’ na puhove i ptice prolaznice, te upotrebom pletenih zamki – kobatula. Imati dobru pušku sačmaricu ‘kokoticu’ i školovanog psa goniča u lovu na autohtonog zeca ili jarebicu kamenjarku bio je statusni simbol rijetkih otočana.
Međutim, siromaštvo i nekontrolirani izlov zaprijetili su potpunim osiromašenjem otočnog fonda divljači. Svjesni da će bez jasnih pravila priroda utihnuti, napredni hvarski lovci odlučuju uvesti red. Nakon odobrenja prvih pravila, 1911. godine formalno započinje s radom lovačko društvo na Hvaru. Osnovano s primarnim ciljem zaštite prirode, uvođenja lovostaja i uzgoja divljači, ovo je društvo postalo institucionalni štit hvarskog krasa.
Vršnjak Hajduka slavi veliku obljetnicu
Zanimljivo je da je hvarsko organizirano lovstvo rođeno iste godine kada i splitski Hajduk (1911.), što ovom jubileju daje poseban povijesni i emotivni sjaj. Danas, Lovačka udruga otoka Hvara predstavlja jednu od najbrojnijih, ali i najorganiziranijih udruga u cijeloj Hrvatskoj.
Ove jeseni, pod vodstvom predsjednika udruge Marija Lušića Bulića, hvarski lovci prigodnom svečanošću će proslaviti svoju veliku, 115. obljetnicu postojanja. Bit će to prilika za osvrt na stoljeće u kojem su hvarski lovci preživjeli smjene država i ratova, ali i za prezentaciju modernih kapitalnih projekata, među kojima se naročito ističu planovi za izgradnju novog lovačkog doma i moderne streljane.
Čvrsti temelji i pogled u budućnost
Lovačka udruga otoka Hvara danas nije samo čuvar tradicije; ona je aktivni pokretač otočnog gospodarstva i ekologije. Budućnost hvarskog škoja počiva na iznimno čvrstim temeljima, a najveći zalog za sutrašnjicu je izniman interes mladih ljudi za lovstvo i zaštitu prirode.
Nasuprot predrasudama, moderni mladi hvarski lovac prvenstveno je ekolog, uzgajivač i čuvar bioraznolikosti. Kroz potencijalni razvoj lovnog turizma, obnovu zapuštenih pojilišta i prosika te edukaciju, mlade generacije dokazuju da lovstvo na Hvaru nije stvar prošlosti, već vitalna grana održivog razvoja otoka. Dok god na hvarskom kamenjaru odzvanjaju lovački koraci, a mlada ruka s poštovanjem brine o divljači, tradicija započeta daleke 1911. godine nastavit će živjeti na ponos cijeloga škoja.
Specijalno za InfoCAP Mirko Crnčević
