Provodeći mjere uzgoja i zaštite divljači, protekom svih godina, malo po malo, Istra se je vinula visoko u društvo kvalitetnih lovišta krupne divljači u Hrvatskoj. Lovišta na istarskom poluotoku ne služe samo za turistički lov šumske šljuke i prepelice pućpure, kao što je bilo nekad, u „siromašnim“ godinama lova.
Do sada su istarski lovci baratali argumentom – da njihova lovišta privlače uglavnom talijanske lovce na sitnu divljač.
Međutim, Istra je doživjela stampedo, visoku razinu populacije krupne divljači, upravo zahvaljujući brizi lovaca i mjera lovnog gospodarenja. Pored medvjeda , istarska lovišta „bruje“ pod papcima srneće divljači , običnog jelena, ali i divlje svinje.
Da nije , slučajno ili ne, udomaćenog zlatnog čaglja, gdje bi nam bio kraj – pričaju osokoljeni uspjehom istarski lovca sa sjevera tog poluotoka, koji su doživjeli istinsku renesansu lovstva.
Prema nekim procjenama ovisno o veličini staništa, u istarskim lovištima obitava 15.000 do 20.000 srneće divljači !
Međutim, na populaciju utječe čagalj, koji se ovdje naselio još davnih godina, čak 1983 . ili 1984.- u lovištu Lovačkog društva „Trčka“ iz Umaga. Lovci danas prepoznaju dvije vrste čaglja, dalmatinskog i kontinentalnog, koji bitno utječe na populacije srneće divljači. Drugi ograničavajući faktor porasta broja srna vezan je uz bolesti, na koje je srneća divljač veoma osjetljiva, a treći razlog je što je došlo do istinske „eksplozije“ običnog jelena koji je istisnuo srneću divljač u nepovoljnija staništa koja joj ne pogoduju kao ona nekadašnja .
Sa čagljem treba oprezno postupati, u razumnim granicama, kako ne bi utjecao na populaciju divljači , a osobito srna. Inače, koliko je značajno porasla populacija srneće divljači, najbolje pokazuju podaci o prometnim nezgodama, kada srne i srnjaci istrče na cestu…
InfoCAP
Fotografija lovočuvara Lovačkog društva „Trčka“ sa odstreljenim čagljevima iz 1983.- 1984. godine preuzeta je iz monografije „30 godina Lovačkog saveza Istarske županije“
