Svako naš malo misto ima svoje običaje, svoju spizu, morske ili plodove tavana. Ljetno je, vrime od mora, odmora, kupanja i ukusnog zalogaja. U ovo doba kad divljač miruje u lovištu, kad je lovostaj na većinu divljači, lovci pronalaze zabavu -ili na moru ili pored mora.
Meštar fiš-paprikaša , znameniti Darko Kirin , sa mjestom prebivanja u Topolovcu pokraj Siska, upravo je skinuo špek, svoj majstorluk. Sam veli, a triba mu vjerovati da je u svakoj „poli“ 12,80 dkg, a potječe od jorkširske svinje teške ništa manje, a ni više nego – 325 kila!
Darkova „princeza pušnice“, kako je naziva, prošla je sve faze dimljenja i sušenja, da bi se danas načela i degustirala kao omiljeno jelo- tzv. onkološki špek. Sam naziv potječe od njemačkog Specka, što znači – slanina…
„Onkološki špek“ za rehabilitaciju bolesnika namjernik može kušati u OPG Darko Krin i sin Igor.
U međuvremenu, dok smo ispričali posavsku priču, javlja neumorni Lađan Prvan sa Komiže da je Joško Keke ulovio – pravog pravcatog cipla zlatara – i da će ga metnut na gradele čim naloži vatru, a onda mu nema ravna!
Ovdje samo baciš udicu, i eto ti marende.
Našim lovcima, iz malog mista, bez obzira jesu li na odmoru na kopnu, u unutrašnjosti ,ili se par dana praćakaju u moru, uvijek je dobro. Ili se bave plodovima tavana, ili se bave plodovima – mora. Svejedno, kad udari zvizdan.
Dobar, ukusan bokun, zlata vrijedi.
InfoCAP
