Divlje patke, uključujući liske, i dalje će letjeti plavim nebom nad dolinom Neretve. Bilo kako, bilo kada. Nitko, pa ni Uredba komisije EU od 25. siječnja 2021.ne može spriječiti močvarnu ljepoticu da se zadrži u prirodnom utočištu i da bude putokaz migratornim pticama na putu prema afričkom jugu.
Liske se čude, i u čudu pitaju : što je građanskim udrugama, ljute se na nas što smo delicija, ljute se na krivolovce, jer nas oni ,kako kažu, love skriveni iza nekog buška, sve to zeleni rade da bi osigurali zdravlje ljudima. Milijuni tona olova čovjek pojede, kažu, koje smo mi počokali sa dna jezera i rijeka. Čine nas ludima, kao da smo krivi za nečije zdravlje, hoće li nas taj neki tamo čovjek pojesti ili ne .
Zeleni su nam osigurali pravo na život. Neće biti lovaca, neće biti olova, a, onda, bogme, bit će zdravlja i baš im fala na tome.
Starije sačmarice ne trpe kuglice veće od 3, 2 mm. Lovci koji još uvijek u lovu koriste puške starije proizvodnje ,a ne žele ih se olako odreći ,najčešće zbog uspomene, nekad i atraktivnosti, trebaju jako dobro paziti na tormentaciju na bezdimni barut i na oznaku „N“ (nitro). Ta oznaka upućuje da se puška može koristiti u lovu ,ali pri tome se pridržavajući određenih uvjeta. Prije svega , odnosi se na sačmarice kalibra 12 i sačmu ne krupniju od 3, 2 mm, s tim da brzina tjerane sačme kroz cijev ne iznosi preko 400 m /sek. Najbolje je ako je puška što šireg šoka, što znači da je konusno suženje pri vrhu cijevi takvo da može propustiti snop čelične sačme bez problema . Na ustima cijevi, gdje su postavljeni čokovi, čelična sačma se ne spljošti kao olovna , i to je, dakako, prednost olova i olovne sačme.
Guštamo u močvari, plivajući u barama na kopnu, a zamislite kako nam je lijepo i ugodno na moru, kod nekog od mnogih grebena, kad se smijemo nailasku lovaca … a znamo da nam ne mogu – ništa !
Svi nas vole, svi nas cijene na stolu. Čule smo ,na našim kružocima, da će nafrkati i oni koji nose olovnu sačmu u torbi, a ne samo lovci i krivolovci. Ne moraju čak ni loviti, ne moraju imati pušku obješenu o rame, ali kada ih, ne daj Bože, ulove zeleni- jao ti se njima! A u torbi- par patrona zaboravljene Trepče sa olovnom sačmom, koje je još davno napunio njihov pradjed i koje su pokupili negdje na tavanu.
Sumnjamo da će ta i takva konstrukcija proći na ijednom ozbiljnom sudu : „Nošenje u okviru pohoda u močvarno područje s namjerom pucanja“.
Čudno, brate do miloga Boga. Tko je taj tko će utvrditi i dokazati „namjeru pucanja“ !? Uostalom, treba sve doživjeti i vidjeti kako će „predmet“ sa takvom mudrolijom doći pred neko razborito raspravno vijeće !
Ili, zamislite još i ovo : ako lovca ulove sa olovnom sačmom u naboju „treba dokazati da je namjeravao ići pucati na neko drugo mjesto i da je samo prolazio kroz močvarno područje kako bi pucao na nekom drugom mjestu…“
Bit će sva ta priča u stilu „ malo soli na rep „!
Uglas, mi liske, sa doline Neretve mislimo – propis je doista neprovediv !
Ovim, međutim, liske moje najdraže sa neretvanske blatije priča o uporabi olovne sačme u lovu nije završena. Tek je započela …
Evo o zašto.
Pod točkom 4 / Uredbe komisije EU 2021 /57 od 25. siječnja 2012. godine navodi se slijedeće :
„Komisija je od agencije zatražila i da počne prikupljati informacije o drugim uporabama olovnog streljiva , uključujući lov na terenima koji nisu močvarna područja i streljaštvo, te o uporabi olovnih utega za ribolov„.
Baš lijepo. Nas liske s Neretve zanima što će kazati ovoga puta u obrazloženju razloga zbog kojega upiru čeličnu sačmu, hoće li ponoviti sve one (ne)vjerojatne optužbe o ubojitosti olovne sačme, kao to je bilo s nama – da bi opravdali zbog čega nam treba i od koga zaštititi ovozemaljsku čeljad.
Ajmo već jednom sagledati suštinu problema – koja je sačma kvalitetnija i manje štetna u lovu ,ali sa jednog drugog aspekta . Ovdje, naravno, nije riječ o močvarnim područjima i moru, nego o – kopnu i kopnenim područjima, lovištima sa kojima uredno gospodare lovci u ulozi lovo-ovlaštenika. I za taj svoj sport i gospodarenje sa divljači naknađuju državi milijune eura !
U opisima prednosti tzv . čelične sačme (bolje- sačme od mekanog željeza ) prema olovnoj, nema uopće riječi. Međutim, stručnjaci ističu da je olovna sačma kudikamo kvalitetnija i sigurnija u lovu nego – čelična ! Iznose se podaci, bez stvarnog i pravnog uporišta, ne pitajući balističare, a ni iskusne lovce što znači i što će značiti takav ogroman zaokret , kada sila od 7, 5 milijuna lovaca krene u lov sa nabojima od čelične sačme ili zrnima u karabinima!
Ili, prevedeno na hrvatske lovne prilike znači čitav korpus od 63.000 lovaca i lovkinja !
O čeličnoj sačmi, ali i njenim nedostacima u odnosu na olovnu u lovu , pisao je , nažalost, danas pokojni, vrhunski strijelac i lovni znalac, stalni suradnik nekadašnjeg nacionalnog lovačkog magazina Dobra kob , dr. Miljenko Zečević.
U više napisa u Dobroj kobi uvaženi dr Zečević navodio je da se ekonomičnoj olovnoj sačmi suprotstavlja skuplja, lošijih balističkih osobina, čelična sačma.
Dr Zečević je smatrao da bi tu metalnu leguru bilo kudikamo preciznije označavati kao „mekano željezo“, čija se pak tvrdoća izražava u tzv. vikersima. Čelična sačma mora imati na površini tvrdoću od oko 110 HV u jezgri oko 100 HV i svaka patrona sa takvom sačmom mora na sebi imati prepoznatljivu oznaku steelshot ili stahlschrot.
„Steelshot“ na svakoj patroni. Sačmarica tormentirana na više od 1000 bari može trpjeti snažnije streljivo, čak i magnum .
Te puške označene su posebnim žigom sa „ljiljanom „, „orlom „ ili velikom slovom „V“.
Na svakom naboju, ili patroni, na plastici upisano je „steelshot“,što znači da je napunjena čeličnom sačmom . Potom veličina kuglica u milimetrima i treće , svakako, važno je da je prošla sigurnosni test, tormentaciju na 1050 bara.
Vrstan strijelac i dugogodišnji lovac dr. Zečević nadalje ističe u svojim zapisima kako su u Europi obavljene mnoge probe i testno gađanje sa čeličnom sačmom u lovu. Ono je potvrdilo mišljenje lovaca i strijelaca, pa i balističara , mnoge nedostatke u odnosu na olovnu sačmu, posebno gađajući iz pušaka starijeg datuma proizvodnje.
Komisija EU povlači pitanje zabrane lova olovnom sačmom na kopnu, dakle, u ravničarskim i brdsko-planinskim područjima, a da pri tome ne pruža razloge niti daje objašnjenje što će to značiti za odnos lovca i prirode, lovca i divljači, te, naposljetku, međusobni odnos lovaca u skupnim lovovima.
Dr Zečević je tijekom niza proteklih godina upozoravao da staro, zastarjelo oružje -ne može izdržati pritisak ispaljivanjem patrone , što ima ili može imati za posljedicu prskanje cijevi sa katastrofalnim posljedicama za lovca- ili, u najmanju ruku- njenu nadutost.
Da bi ostvarila približno jednake učinke na divljač, odnosno da bi se izbjegao nastrijel i bijeg divljači, u okviru dopuštenih granica gađanja, čelična sačma proizvodi lošiji učinak od olovne . Kod olovne sačme , na primjer, patrona punjena sačmom veličine 3 mm (desetka ), za lov sitne pernate i dlakave divljači – odgovara veličini čelične sačme veličine 4 mm (šestica), što znači da je u uporabi krupnija sačma, da bi ostvarila jednake efekte na divljači kao i ona od 3 mm.
Takav omjer sačme ruši tradicionalne oblike načina lova sa sačmom za pojedine vrste divljači. Na primjer, ako se sa olovnom sačmom od 3 mm lovio fazan, čeličnom će se loviti sa 4 mm, a ta je veličina sačme predviđena za neku drugu, krupniju i snažniju divljač nego što je fazan.
Sitna pernata i dlakava divljač gađa se do 50 metara daljine, što je dovoljno da se posip tijekom leta olovne sačme raširi i djeluje snagom šoka na divljač. No, međutim, dr. Zečević tvrdi da njegovo iskustvo ukazuje na nešto drugo – i upozorava da lovac ne bi trebao gađati na divljač čeličnom sačmom preko 35 metara udaljenosti !
Čelična sačma odmičući se od usta cijevi, brzo gubi energiju i kao rezultat balističkih osobina je rezultat: poguban nastrijel lovljene divljači i očekivani bijeg , koja će, ako se ne pronađe, time naštetiti lovcu, ali i lovo-ovlašteniku.
Dr Zečević je dalje pisao u svojim analizama, a ujedno upozoravao, kako projektil ispaljen iz lovačkog karabina ili krupnija čelična sačma kod puške sačmarice – udarom u tvrdu podlogu- kamen, led i, čak i drvo, ili neku drugu površinu – može izazvati rikošet (odskok) , udarom mijenja pravac leta, leti nekontrolirano, te može izazvati ranjavanje ili trenutačnu smrt nekoga tko se nađe na njegovom letu.
To se, naravno, nije moglo dogoditi kod olovne sačme, koja se udarom u prvu tvrdu podlogu spljošti i odmah pade.
Sudski vještak za oružje i balistiku, inž. Rade Stojadinović, u svojim pisanim uradcima, među kojima u nacionalnom lovačkom magazinu Dobra kob, u prvom broju tiskanom u studenom 2001. godine- dakle, prije 24 godine – prvi je najavio uvođenje „steel“ streljiva u Hrvatskoj. Pozivajući se na strane izvore, ovaj iskusni balističar naveo je u članku „Steel shotom na močvarice „- još dok Hrvatska nije bila članica EU- da će „željezna sačma uskoro i u ekološki zaostalijim zemljama biti obavezna kod lova na vodotocima i močvarnim terenima „.
Inž. Stojadinović je u tom članku napisao u korist olovne sačme slijedeće :
„Sačma od mekog željeza je balistički nepovoljnija od olovne sačme, iz dva razloga, manja je njena specifična težina (7,8 h /cm3 ) i veća tvrdoća, HB -16.
Osim toga skuplja je u proizvodnji, traži posebne čepove nosače, ne preporučuju se jače čokirane cijevi, ima manje zrna u metku od onih olovnih…Streljivo punjeno sačmom od mekog željeza dvostruko je skuplje od onog punjenog olovom. Ako se koriste kuglice promjera većeg od 3, 25 mm onda se može pucati iz cijevi koje su za to posebno testirane“.
U praksi se susreću dva naziva za čeličnu sačmu- čelična i željezna. Pravilno je reći „mekani čelik“, jer se sačma proizvodi od ugljičnog čelika male tvrdoće 55- 120 HV .Ostali čelici imaju tvrdoću 140-180 HV. Proizvodnja streljiva punjenog čeličnom sačmom skuplja je od one s olovnom jer se javlja problem u proizvodnji čeličnih kuglica , oštećenje strojeva , zaštiti od korozije i mnogi drugi.
Nedoumice oko uporabe sačme od mekog čelika riješio je 1992. godine CIP donijevši odgovarajuće propise, piše u svojoj najnovijoj knjizi inž. Rade Stojadinović, „Lovačko oružje , nekad i danas „.
Sačma od mekog čelika je nužno zlo, ali će u budućnosti sve više potiskivati olovnu. Čelična sačma stvara više problema nego olovna – otežana je njena proizvodnja i punjenje streljiva u odnosu na olovnu sačmu, javljaju se teškoće s uporabom starijih pušaka, manja je energija i domet kuglica, može biti pogubna mogućnost rikošeta!
Svojedobno je njemački RWS proveo ispitivanje učinaka rikošeta sačme udarom na tvrde podloge (beton ) i došao je do poraznog zaključka : olovna sačma promjera 3,00 mm , pod kutom od 20 stupnjeva – odbila se od betona pod kutom od 5 stupnjeva, a čelična pod kutom od 20 stupnjeva. Čelična sačma se, udarivši u beton nije spljoštila, kao što to čini olovna sačma , te je odbivši se od tvrdu površinu – nastavila svoj nekontrolirani let u nepoznatom smjeru dovodeći u opasnost svakog onoga tko bi se našao na njenom putu!
Na taj je način čelična sačma, zapravo, za lovce kao i sve one koji se kreću u blizini skupnog ili pojedinačnog lova potencijalno postala „sačma smrti .
Inž. Stojadinović navodi primjer neefikasnosti čelične sačme. Naime, na daljini od 30 metara pogodak olovnom sačmom promjera 3 mm, imajući alternativu 4 mm u čeličnoj sačmi, obzirom na sitnu divljač je prevelika sačma, sa kojom se tradicionalno n e služne lovci sitne divljači, bilo pernate ili dlakave !
Ovom stručnom konstatacijom inž. Stojadinović je kao balističar od formata potvrdio mišljenje dr. Zečevića .
Pored svega iznesenog, inž. Stojadinović ističe kako lovci ne bi trebali koristiti čeličnu sačmu iz pušaka proizvedenih prije 1900. godine ,ili, ako se već moraju njima koristiti u lovu, preporuča korištenje čelične sačme manje od 3, 2 mm i to iz slabije čokiranih lovačkih sačmarica ( cilindrične cijevi ili cijevi sa širim čokom ).
Iznijetim podacima i činjenicama dra Zečevića i inž. Stojadinovića pridružio se i dr. sc. Miroslav Benko, koji je potvrdio navode obojice stručnjaka u svojoj netom tiskanoj knjizi „Idealan pogodak „. Dodao je, međutim, da će uvođenje čeličnog streljiva kod nas biti dugotrajan proces . Mnoge zemlje , da bi animirale lovce , besplatno dijele naboje sa „čelikom“ kako bi se i sami uvjerili, loveći divljač, o kvaliteti , ali i lošim stranama čeličnog streljiva.
Lijepa vijest, štoviše, odlična, tragom koje bi trebali poći i svi oni u Hrvatskoj koji proklamiraju uvođenje čeličnog streljiva umjesto olovnog u lovu na divljač.
Dr Benko ne zaboravlja navesti problematičnu točnost gađanja nabojima sa olovnim metkom ili sačmom, vrijednosti energije i brzine kuglica ili zrna, učinkovitost pogotka (nastrijel divljači ) , zaustavnu moć, eventualna oštećenja unutarnjih stijenka cijevi , te, naposljetku, cijenu streljiva od čelika koje može biti, u određenim prilikama, u vrijednosti – srebra !
Fazan i sve druge poljske koke, ne raduju se prohtjevima zelenih. Poput lisaka u neretvanskoj blatiji. Vele, kad pucaju lovci olovom, bar nas muški dokrajče, ovako, sa čeličnim balinama – eto muke za nas. Znamo da moramo poginuti, prije ili kasnije, ali zamislite naš život slomljenih krila, odvaljene noge ,kad postajemo invalida bez ikakve zaštite… lako je kad nas zrno ulovi negdje po repu, ili striša po trbuhu, ali, jao nama, ako na nas naleti neki lovački neznalica, ili mladac.
I počne pucati na nas – puškom punjenom patronama sa čeličnom sačmom …
Kud ćeš gore, ne daj Bože ni mravu ovakvu sudbinu. Uostalom, znajte što ću vam kazati pernati puče iz našeg sokaka–živi bili pa vidjeli. Možda sve skupa i neće biti tako loše kao što pišu novine.
Zanima nas još samo jedno : kakvo će obrazloženje za uvođenje čeličnog metka podastrijeti zeleni . U močvarnim staništima, gnjavili su nas sa pustim tonama otrova, nekako su se izvukli, mile-lale, ali što će, bogme , naći za opravdanje u kopnenim lovištima, što će tamo „dokumentirano“ iznijeti kako bi opravdali lošu olovnu sačmu u prilog čeličnoj.
Bit će zanimljivo proljeće, kao i nastavak lovne sezone, zar ne !
ČLANAK JE PREUZET IZ InfoCAP PUBLIKACIJE ZA OSPOSOBLJAVANJE KADROVA U LOVSTVU LOVAČKOG UČILIŠTA CAPREOLUS,BROJ 2 OD VELJAČE 2025. GODINE
