vijesti

SPLIT : Grivasti skakač na trofejnoj listi CIC -a kao autohtona divljač u Hrvatskoj

Iz izvora veoma bliskih CIC-u, Lovačko učilište Capreolus dobilo je za hrvatsko lovstvo zanimljivu, štoviše, ekskluzivnu informaciju o priznavanju grivastog skakača sa Mosora za novu vrstu lovne divljači u Hrvatskoj.
Ako bi se to već doskora ostvarilo, Hrvatska će na popis svoje lovne divljači uvrstiti afričku ovcu, veoma atraktivnu za lov, divljač koja se lako snalazi u brdsko-planinskim predjelima , te je veoma otporna na skromnu hranu i prirodne nepogode i eventualne napada vukova i drugih predatora.
Grivastog skakača ( Ammotragus Lervia) krase raskošni rogovi i predstavljaju vrhunske trofeje po dimenzijama i kvaliteti koji su privukli veliku pozornost svjetske lovačke klijentele, elite svjetskih safari lovaca. Svatko od njih, bez obzira na uvjete i cijenu koštanja, želio bi steći vlasništvo nad trofejom grivastog skakača i time zauzeti čelnu poziciju u svjetskim razmjerima ekskluzivnog lova krupne divljači.
Prema saznanjima Lovačkog učilišta Capreolus, vrhunski stručnjaci u Hrvatskoj već izrađuju grafičke prikaze sa opisom svih faktora za ocjenu trofeja grivastog skakača, koji će biti prezentirani na CIC-ovom forumu u Ženevi u veljači ove godine.
Vrijedi zapaziti da formule obrađuju hrvatski stručnjaci, uz sugestije i narudžbu kataloga slovenskih lovaca. Uz opasku, naravno, da je kod nas još prije dvije godine, u raspravi o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu postignuta suglasnost da se grivasti skakač kao alohtona vrsta uvrsti u lovnu divljač i na taj način ostvari pravo građanstva u Hrvatskoj.
Prve zapise o grivastom skakaču nalazimo u knjizi Davora Martića „Jadranski otoci morski gateri „ 2001. godine. Grivastog skakača kod nas je udomio Stjepan Miro Olujić najprije na otoku Hvaru , u predjelu Burke između Jelse i Vrboske u ograđenom prostoru, te na otočiću Tijatu u sklopu šibenskog otočnog arhipelaga.
Prvi pokušaj daljeg naseljavanja bio je u izgrađenom lovištu „Pelegrin“ na Hvaru 1988. godine, kojim je gospodarila hotelska kuća „Sunčani Hvar“. Hvarani su, međutim, provalili ogradu lovišta, te je 11 grla grivastog skakača odlutalo u prirodu, proširivši se već uskoro čitavim Hvarom. Tijekom idućih pet godina hvarski su lovci imali iznimno bogat lov, bez obzira na sve okolnosti. U to vrijeme odstrijeljeno je više od 50 grivastih skakača , sa naglaskom na područje Zastražišća, Gdinja i Jelse, gdje su pronašli izvanredne uvjete opstanka i života. Grivasti se skakač tada raširio cijelim otokom, prema Sućurju, krajnjem istoku Hvara, udaljenom više od 90 kilometara od Pelegrina!
U jelšanskom gateru još je 1988. godine boravilo 14 grivastih skakača koje je vlasnik i uvoznik Miro Olujić prebacio na Mosor u ograđenom prostoru.
Pradomovina grivastog skakača je gorje Atlas, polupustinja, kojemu se ambijentu skakač dobro prilagodio . U Europi je još doseljen u Španjolskoj , da bi ga Amerikanci uvezli zahvaljujući inicijativi poznatog Alfreda Brehma u kanjonima Novog Meksika , Teksasa i Kalifornije (1950.).
Grivasti je skakač građom i tijelom nalik kozi. No, stručnjaci vele da bi mu više odgovarao naziv afričkog tura (monsunskog goveda).
Grivastog skakača prate događaji vezani za njegov nevjerojatni skok. On je pravi akrobata , tako da znade u ograđenom prostoru preskočiti ogradu visine i 2, 20 metara .
Svoj glas o vrhunskom akrobati potvrdio je i u Jelsi preskočivši ogradu uzgajališta nezamislivih puna – dva metra !

INFOCAP ( AUTOR Ante Karković )

Back to top button
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.