Svaka, ama baš svaka zima i studen, bez obzira otkuda ona stizala, Bogom je dana za užitak u sportskom lovu na šumske šljuke. Eto, i zadnja studen- to je potvrdila, kada je , po riječima čuvenog šljukolovca , splitskog meštra Lađana Prvana potjerala pticu selicu na put prema jugu- sa sjevernih krajeva uključujući, naravno, i zaleđene ruske krajeve. Barem tako priča vječni ljubitelj ovog veličanstvenog događaja naš Lađan .
Kada su se nemirne i pomalo umorne šljuke sjatile na tlu Dalmacije, eto ti lovačke fešte. Šumska šljuka, vele, zagriženi šljukolovci, nije prepelica, nema ništa s njom zajedničko, osim što , iako sitne ptice letaćice- migriraju i odlaze na daleko putovanje. Usporedbe radi, šljukari su vješti, kondiciono spremni tragači, super pucači, toliko izvježbani u ovom spektakularnom lovu da im tek gdje koja odleti. Ferma je kod šljukara zakon ! Tko bi je inače, potjerao iz zaštićenog grmlja, kamo se vješto sakrije i ukopa sa velikim tamnim očima posmatrajući okoliš i stalno se pitajući otkuda bi mogla doći neka nevolja .
Dočim, za lov prepelica se traži miran, staložen hitac, nema priše, bez žurbe, polagano, lov s noge na nogu.I ovdje je uloga vrsnog setera ili bretona nezamjenjiva kad pticu ferma i kada se odlijepi od zemlje i poleti .
Nerazdvojni šljukarski par, već rečeni Lađan i njegov prvi sušljukar Ante Stričević, sada pred gotovo konac sezone lova – imali su savršen rezultat lova. Doduše, oni nisu lovci koji trče za brojkom, niti žele da im se prikači naziv „kralja lova“,oni su skromni u svojim zahtjevima, dovoljne su im dvije-tri prave ferme setera, kojemu plamen vatre suklja iz očiju, a vatrene nosnice drhte užarene uperene u pticu na zemlji .
I to je sve . A onda dolazi ono očekivano – kratak hitac, udarajući na ledu kao odjek metala s druge strane brda, jedva da ga se čuje. I krilata ptica dugokljunka koja iz sve snage doista pokušava sačuvati glavu … U tom planinskom beskraju, među granama hrasta.
Zima je, led, mraz. Vrijeme je kada love zaluđeni šljukolovci.
