I ove će godine, unatoč COVID-19, pod strogim epidemiološkim uvjetima, lovci i lovkinje slaviti svoj najveći blagdan – spomendan svetog Huberta, 3. studenoga. Na taj će se dan prirediti svete mise u crkvama u čast i spomen na sveca i nebeskog zaštitnika,ali u ograničenom broju vjernika i skromnije.
No, ove godine, kao i lani, izostati će središnja proslava u organizaciji i pod pokroviteljstvom Hrvatskog lovačkog saveza , također zbog poznate situacije oko korone.Zadnja svehrvatska svečanost održana je u Puli, uz domaćinstvo Lovačkog saveza Istarske županije.
Lovci se nadaju da će se dogodine nastaviti središnja svečanost obilježavanja svetog Huberta uz domaćinstvo Lovačkog saveza Ličko-senjske županije koji već neko vrijeme nestrpljivo čeka svoj red na organizaciju ovog svečanog događaja.
U povodu blagdana svetog Huberta želimo svim našim djelatnicima : profesorima Učilišta, te andragoško- pedagoškim suradnicama, polaznicima, sadašnjim i budućim, kao i educiranim lovcima i lovkinjama kod našeg Učilišta- sretan i blagoslovljen spomendan, 3. studenoga, uz poruku Međunarodnog reda svetog Huberta
SLAVEĆI STVORITELJA SLAVIMO NJEGOVA STVORENJA!
Sveti Hubert, mučenik (stradalac za vjeru), 31. biskup od Maastrichta, 1. biskup od Liegea i apostol ardenski, rođen je oko 655. godine, a umro je u Furi (današnji Tervueren), Brabant, 30. svibnja 727. godine.
U Srednjem vijeku štovan je kao zaštitnik lovaca i iscjelitelj bjesnoće. Bio je najstariji sin Bertranda, vojvode od Akvitanije, i unuk Charibertov, kralja Toulousea, potomak velikog Pharamonda.
Kao mladić, Hubert je otišao na dvor Neustria, gdje je mnoge osvojio svojim šarmantnim manirama i ugodnim obraćanjem, te je dobio istaknuti položaj i čast grofa dvorca. Bio je svjetski čovjek i hedonist, a glavna strast mu je bila lov, kojemu je posvećivao gotovo sve svoje slobodno vrijeme.
Silničko vladanje Ebroina izazvalo je opće iseljenje plemstva i drugih te dolazak u dvorac Austrasia. Hubert ih je nedugo zatim slijedio i bio toplo dočekan od Pepina Heristala, gradonačelnika dvorca, koji ga je postavio za upravitelja domaćinstva. Oko tog vremena (682.) oženio je Floribanu, kćer Dagoberta, grofa od Louvaina, i činilo se da se potpuno prepustio raskoši i ispraznosti ovoga svijeta. No, velika duhovna revolucija bila je neizbježna. Ujutro na Veliki petak, dok su se vjernici okupljali pred crkvama, Hubert se uputio u lov.
Dok je tjerao prekrasnog jelena, životinja se okrenula i, po legendi, ostao je skamenjen vidjevši križ među rogovima i čuvši glas koji je govorio:
Huberte, ako se ne okreneš i ne povedeš sveti život, brzo ćeš završiti dolje u paklu! Hubert je sjahao, pao ničice i rekao: Bože, što bi htio da učinim? Dobio je odgovor: Idi i potraži Lamberta, on će te podučiti …
Nakon toga, krenuo je odmah u Maastricht, gdje je sv. Lambert bio biskup. Ovaj je ljubazno primio Huberta i postao njegovim duhovnim učiteljem. Hubert se, izgubivši ženu kratko nakon toga, odrekao svih časti i prepustio svoje pravo na vojvodstvo Akvitanije svojemu mlađem bratu Eudonu, kojega je imenovao skrbnikom svojega malodobnoga sina Floriberta. Nakon što je podijelio svoje osobno bogatstvo siromašnima, započeo je svoje školovanje za svećenika. Uskoro je bio zaređen, te je kratko nakon toga postao jednim od glavnih suradnika u upravljanju biskupijom sv. Lamberta. Prema savjetu sv. Lamberta, Hubert je krenuo na hodočašće u Rim, a tijekom njegove odsutnosti Pepinovi sljedbenici su na biskupa Lamberta izvršili atentat.
U isto vrijeme, papa je to sve vidio u svojoj viziji, zajedno s nalogom da Huberta imenuje biskupom, budući je bio vrijedan nasljednik biskupije.
Hubert je bio posve opsjednut idejom da osvoji mučeničku krunu, te ju je tražio u mnogim prilikama, ali bezuspješno. Dijelio je svoj biskupski prihod siromašnima, bio je marljiv u postu i molitvi, a postao je poznat po svojoj rječitosti s propovjedaonice. Godine 720., pokoravajući se viziji, Hubert je preselio ostatke sv. Lamberta iz Maastrichtau Liege, uz veliku pompu i obrede, te suradnju nekoliko susjednih biskupija.
Crkva za relikvije izgrađena je na mjestu mučeništva, proglašena je katedralom sljedeće godine, a biskupija preseljena iz Maastrichta u Liege, koje je tada bilo tek malo selo. Sve je to utjecalo da Liege postane važno mjesto u budućnosti. Kao njegov zaštitnik štuje se sv. Lambert, a kao osnivač i prvi biskup sv. Hubert.
Idolopoklonstvo se još zadržalo u nepristupačnosti šuma Ardena, u Toxandriji i Brabantu. Riskirajući svoj život, Hubert je prodro do udaljenih, skrivenih mjesta poganstva, i konačno je uspio iskorijeniti mnogoboštvo u svom susjedstvu. Između Bruxellesa i Louvaina, pedesetak kilometara od Liegea, leži grad Tervueren, prije poznat kao Fura.
Tamo je Hubert otišao na posvetu nove crkve. Primivši obavijest o svojoj prijetećoj smrti kroz viziju, propovijedao je svoju oproštajnu propovijed. Iznenada je pao bolestan i za šest dana preminuo s riječima Oče naš, koji jesi na nebesima …
Njegovo tijelo pohranjeno je u crkvi sv. Petra u Liegeu. Svečano je 825. godine preneseno u opatiju Amdain (odonda zvana Sv. Hubert), blizu današnje granice Luksemburga. Kovčeg s posmrtnim ostacima nestao je u 16. stoljeću. Smatra se da su ga redovnici pokopali na tajnom mjestu u ardenskoj šumi bojeći se navale i pljačke Hugenota.
Mnoga čuda vezana uz njega zabilježena su u Acta SS i drugim spisima. Budući da se štuje 3. studenoga, to je vjerojatno datum kada je tijelo preneseno.
Po nekim tumačenjima legende, sv. Hubert je dobio naziv ardenski apostol, premda nije utvrđeno kada se zaredio za biskupa. Taj podatak predajom nije sačuvan ni zapisan. Međutim, to bi moglo biti oko 700. godine. Poznato je da je svoje biskupsko sjedište iz Maastrichta premjestio u Liege, gdje je dao izgraditi gradsku katedralu, i to upravo na mjestu gdje je do smrti mučen njegov cijenjeni učitelj, biskup Lambert. Hubert se do svoje smrti 727. godine posvetio pokrštavanju stanovnika u Ardenima. Zbog toga je njegov doprinos i značenje za kršćanstvo u ovim krajevima od neizmjerne povijesne važnosti.
Sv. Hubert bio je vrlo štovan u Srednjem vijeku i mnogi su vojni staleži imenovani po njemu.
