Svake godine u Neretvi se iščekuju prve ozbiljne bure- ne radi tradicionalnog početka svinjokolja i sušenja suhomesnatih proizvoda od domaćih ili divljih životinja ili pak riba, već za početak prvih požara.
Nejasno je mnogima zašto se to radi- prebacujući loptu iz ruke u ruku.
Među prvima ,„javno“ napadnutim, nađu se,naravno, lovci, koji navodno tako čiste svoje plane- male otvorene površine dobivene košnjom tršćaka koje služe kao lovni poligoni za barsku divljač. Lovcima ovo svakako ne ide na ruku jer pored velike izgorene površine svakako je izgubljena i velika površina za gniježđenje divljih pataka i lisaka u močvari, a smanjena je i površina zaklona kako za divljač tako i za same lovce. Drugi na tapeti su ribari- oni koji pale „blato“ radi boljeg pregleda manjih jendeka u kojima zapinju svoje vrše za tradicionalni neretvanski specijalitet- jegulju. Uistinu ni to ne drži vodu jer u tako malim kanalima ili jarugama nepotrebno je postavljati vrše.
Prošlih dana je puhala snažna bura- taman za nagovijestiti koju šljuku na večernjem dočeku, na dobro poznatoj pošti. Dolazak šljuke naglo je prekinula crvena svjetlost iz nepristupačnih neretvanskih blatija podno Zažablja i uslijedio je dobro znani i nažalost često birani pozivni broj ovih dana-193. Kasnije utvrđujemo da ipak gori močvara ili kako u Neretvi volimo reći blato na području na kojem ima dosta nasada mandarina i par parcela pod plasteničkom proizvodnjom. Zbog nečijeg luđačkog hira uživanja u gledanju crveno-narančaste svjetlosti , višečlane obitelji tako ostaju bez svoga krvavo zarađenog kruha ( onoga od 7 kora).
Nejasno je zašto upravljači ovim područjima a to su u ornitološkim rezervatima Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima Dubrovačko-neretvanske županije a u dijelu lovišta Hrvatske vode – ne krene u unaprjeđenje upravljanja močvarnim ekosustavima u dolini Neretve. Jednostavno bi to bilo, a na to prvenstveno upozoravaju lovci Lovačkog društva Muflon, koji su prošle godine na desnoj strani Neretve u lovištu Norin napravili mali hidrotehnički zahvat koji je bio dragocjen kako za divljač tako i za samu močvaru. Prošlotjedni požar u ornitološkim rezervatima upravo je tu zaustavljen. Kada bi se po močvari očistili svi plovni putevi i poboljšali vodo-plavni odnosi tijekom ljetnog sušnog razdoblja- močvara bi vrvila životom.
U prošlosti tradicija ovog kraja bila je upotreba trske kao građevnog materijala- bilo kao sture za vezivni materijal u zidanoj gradnji ili kao pokrivalo za razne torove, štale i dr. Prestankom upotrebe ovog običaja stvoreni su nepregledni tršćaci koji zarastaju i one najmanje plovne puteve te tako sprječavaju dotok vode u pojedine izolirane dijelove močvara neretvanskih blatija. Jednostavno bi bilo napraviti čišćenje starih jaruga i plovnih puteva nakon kojih bi močvara redovno dobivala i svježu vodu u kojoj bi životinjski i biljni svijet našao svoga „domara“ a vatra neprelaznu prepreku… Ostaje nam vidjeti što će se dogoditi nakon ovoga hoće li se negativni običaji izmijeniti ili nastaviti… O TEMPORA, O MORES.
INFOCAP ( NIKOLA MENALO )
