Moćna planina Biokovo najbrojnije je hrvatsko stanište balkanske divokoze koja je 1964. godine udomljena sa Prenja. Na više lokacija u Hrvatskoj tijekom proteklih godina udomljeno je sa Prenja oko 350 grla balkanske divokoze ,koju međutim, poznati istraživač Milan Knežević, podrijetlom Ličanin, u svojim opisima nije nazivao „balkanska divokoza“ nego „naša divokoza“. U tome se Knežević pozivao na opise Franca Laske (1905. ) koji je opisivao „dobre jarce“ u hercegovačkim lovištima , predskazujući kasnije znanstveno lučenje balkanska podvrsta divokoze – Rupicapra rupicapra balcanica.
U novije vrijeme, još pred tridesetak godina, ugledni sarajevski profesor dr Avdo Sofradžija isticao je da balkansku divokozu „nepravedno nazivaju balkanskom“ , umjesto „bosansko-hercegovačkom“.
A ako je već nazivaju Rupicapra rupicapra balcanica neka k tome dodaju još Bolkay (1887.- 1930), prema dru Stjepanu Bolkayu, zoologu i direktoru Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji je objelodanio mnoge znanstvene naslove .
Planinski kompleksi Prenja i Čvrsnice već od davnine su poznati kao iskonska staništa divokoze.
Introdukcija divokoze obavljena je na Sjevernom Velebitu u dva navrata, 1974. godine kada je uneseno 10 divokoza sa Prenja i 1978. kada je uneseno 5 divokoza sa Kamničkih Alpa ( Slovenija).
Kako se približava sezona lova na divokoze, a zbog divokozje smanjene populacije, „šuška „ se među trofejnim lovcima da bi se mogao postići embargo lova na divokoze na Biokovu.
Međutim, na naš upit Služba za odnose s javnošću i protokol Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije demantirala je neprovjerene glasine .
U priopćenju rečenog Ministarstva navedeno je slijedeće :
„Balkanska divokoza (Rupicapra rupicapra balcanica) strogo je zaštićena podvrsta divokoze sukladno Zakonu o zaštiti prirode (ZZP) i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16).
Strogo zaštićenim vrstama se, sukladno ZZP-u, proglašavaju zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska potpisnica.
Balkanska divokoza na područje Biokova unesena je 60-ih godina prošlog stoljeća s prostora Prenja u Bosni i Hercegovini. Kako je sukladno ZZP-u zavičajna vrsta ona vrsta koja prirodno obitava u određenom ekosustavu nekog područja, a balkanska divokoza je na područje Biokova unesena (introducirana), ne smatramo je strogo zaštićenom vrstom na području Biokova. Međutim, genetskim istraživanjima divokoze na području Dinare (Šprem i sur. (2016): The Genetic Impact of Chamois Management in the Dinarides) dokazano je da divokoza koja obitava na Dinari predstavlja podvrstu divokoze balkanska divokoza.
Populacija na Dinari vrlo je mala, procijenjena je na svega 60 jedinki koje Republika Hrvatska dijeli s Bosnom i Hercegovinom.
Uzimajući u obzir da se na Dinari radi o zavičajnoj populaciji balkanske divokoze, ona se smatra strogo zaštićenom. Sukladno odredbama ZZP-a (čl. 153.), strogo zaštićene vrste zabranjeno je namjerno hvatati ili ubijati, namjerno uznemiravati, namjerno uništavati ili oštećivati područja njihova razmnožavanja i dr.“, stoji u priopćenju Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
InfoCAP
