Lovdžija Baja dobio unuka !
Vijest je odjeknula među lovcima, napose među odanim lovidrugovima i prijateljima lova. Baji je taj maleni dečko prvi unuk u mnogoljudnoj, mlađahnoj obitelji Barića iz Tugara, našeg glavnog lovnika, koja se sastoji odreda od zagriženih ljubitelja prirode, u koje pripadaju,natravno lovci i lovkinje.
Poveće društvo okupilo se na obroncima velebnog Šibenika uoči početka lovne sezone na divlje svinje . A Šibenik vam je, znate, ogranak moćnog Biokova, pripada vrgoračkom kraju, nalazi se „preko puta“ rečene najveće planine u Dalmaciji. Sa unutrašnje strane…Brat bratu 1400 metara nadmorske visine. Lovište je, inače, edukativno središte splitskog Lovačkog učilišta Capreolus, gdje tek položeni lovci i lovkinje uče zanat, isprobavaju prve hice …
Baja je imao čast počastiti svoje društvo. Kud ćeš ljepšega ugođaja, jedinstvenog, obilježiti obiteljsku radost nego u krugu najbližih , među svojima, tugarskim i vrgoračkim lovcima , u lovačkom domu na 1200 metara. Tugarskih delicija nije manjkalo, štaviše, bilo je na stolu svega i svačega, čak i „tičjeg mlika“,kako su znali kazati naši stari kada je svega u izobilju.
Dok se vrtio na ražnju prvoklasni zamosorski janjac „made in Baja“ – Baja je prepoznatljiv proizvođač izvornihj janjaca i teladi – okupljeni lovački puk počašćen je pršutom „par ekselanc „ sa mladim sirom, da mlađi ne može biti, sa pinkicom soli. O svemu je Baja vodio računa- ne smije uvodna delicija biti slana ,a nikako preslana. Ipak je lito,a među lovačkom mlađarijom gostili su se i stariji. Fala ti Bože, i na njih , naravno, trebalo je paziti !
Kad je zaršio prvi dio rituala gosti su počašćeni gulašem od divlje svinje, nešto mlađe dobi, sa srnetinom, baš po guštu. Odličan znalac lovačke kuhinje inače gost ovdašnjih lovaca Ante Podrug imao je samo riječi hvale, da bi na koncu kazao da je sve što je proživio tog dana doista „bio vrhunac lovačkog kulinarstva i tradicionalne lovačke gostoljubivosti…“
Iza lovačkog jela prispjela je na stol peka sa mladom teletinom i prvoklasnim krumpirom , da bi se slavlje nastavilo – kulinarskim hitom , janjcem pečenim na ražnju kojega je majsorski priredio, mazio i pazio, a tko bi drugi – nego lovočuvar Mate Vranješ sa „pomoćnim“ osobljem.
U pauzi između svakog jela redale su se priče lovaca, o divljim svinjama , recimo, po kojima je , kako neki vele, Dalmacija prešišala Slavoniju, nabrajajući odstrijel u nekim lovištima tijekom proteklih godina.
Sve u skladu sa akcijama na suzbijanju afričke svinjske kuge…
U čast ove fešte o kojoj će se još pričati i prepričavati, u blizini lovačkog doma ranije je zasađena izvorna tugarska trešnja, o kojoj znade čitav svijet, još iz doba kada se je spremljena u kašetama avionima prevozila na europsko tržište. Zasađena je na 1200 metara nadmorske visine.
Baja je najavio da će oko lovačkog doma još zasaditi autohtone tugarske trešnje.Neka se zna ,neka pamte generacije, da su tugarski lovci prvi udarili temelje tugarskoj trešnji na brdu Šibenik .
INFOCAP
