ČITAV CIVILIZIRANI SVIJET, LOVCI I LOVKINJE U HRVATSKOJ, OBILJEŽAVAJU SPOMENDAN SVOJEG SVECA I NEBESKOG ZAŠTITNIKA SV. HUBERTA, 3. STUDENOGA

Europska tradicija slavljenja spomendana našeg sveca i nebeskog zaštitnika svetog Huberta, 3. studenog imala je i u hrvatskim krajevima tokom stoljeća svoje korijene. Vjerojatno i s razloga što je u prošlosti u nas bilo šuma i divljači u izobilju. Već tada se odnos prema lovu smatrao u duhu domicilnih običaja i tradicije veoma važnim i značajnim , a odnos prema divljači nameće se kao civilizacijska norma, bez koje bi smisao lova i lovstva izgubio iskreni i iskonski značaj. Zato lovci i danas dolaze u crkvu iz poštovanja na taj spomendan u svečanim lovačkim odijelima sve do oltara koji je simbolično ukrašen jelenskim rogom i križem. Oni nose pri tome i svoje glazbene instrumente, kako bi ta njihova misa bila nešto uistinu posebno!

Tog dana, osim tradicionalnog svjedočenja vjere u crkvi nije se lovilo, da ne bi patron Hubert zbog toga bio žalostan. Jer, kaže se: …“tog dana njegov duh lebdi nad šumom i njenim stvorovima koji ondje žive…“ Drugim riječima, želi nas se podsjetiti na moralni zakon kojeg nam nudi sv. Hubert. Naglasak je na obraćenju i pokori, a što u prenesenom smislu znači promjenu načina života. Bog se brine, čovječe, za tebe, ali ne bez tebe! A da bi promijenili način našeg života moramo promijeniti način našeg mišljenja, razmišljanja i zaključivanja.

Ali čudo preobraženja ne možemo shvatiti bez vjere. Čovjeku i ne samo lovcu treba danas iskustvo Božje blizine kao u našem slučaju legende o svjetlu u znaku križa između rogova jelena kapitalca, jer je i to jedan od načina kako Svevišnji traži put do ljudskog srca. Najčešća obilježja čovjeka današnjice su izgubljenost, dezorijentiranost i uplašenost. Često ne znamo što hoćemo, kamo idemo i što nam je činiti.

Zato često propovjednici za vrijeme mise, govoreći o legendi sv. Huberta ukazuju, da i današnji čovjek često zaboravlja elemente vjere sve dok ga ne prekrije tamna strana života. Tada traga za svjetlom, naslućuje Svevišnjeg i … vraća se njemu!

I zato prihvatimo blagdan svetog Huberta kao povod da razmislimo o našim djelima u svjetlu legende obraćenja i kršćanskog shvaćanja. Jer, čovjeku je dano, da kao sluga pametno, vjerno i s odgovornošću upravlja božjim dobrima i bogatstvima koje mu je Gospodin povjerio.

Eto, to je ključna misao dragocjene Hubertove poruke obraćenja koju trebamo u srcu ponijeti sa sobom kad pođemo kući nakon svete mise.

Svim hrvatskim lovcima i lovkinjama čestitamo blagdan svetog Huberta, bez obzira na korona-krizu i nemogućnost masovnog okupljanja, kao što smo to radili čitavo jedno deseteljeće pod barjakom Hrvatskog lovačkog saveza – ove godine proslaviti ćemo ga skromnije, u tišini,ali jednako tako dostojanstveno kao i uvijek.