Prošla je lovna sezona na sitnu pernatu divljač, uključujući i mitsku pticu – poljsku jarebicu ili trčku. Međutim, bez obzira na vrijeme lova, svakako vrijedi ponoviti „gradivo“- kako smo lovili , ili, još bolje- kako ćemo loviti ovu pticu naših polja , naravno, u lovištima gdje je još ima dovoljno, čak i u Dalmaciji. Da bi možebitno korigirali ponašanje kada se zateknemo ispred jata ovih veličanstvenih ptica.
Pored propisa, u lovu na trčke uvijek se susrećemo sa elementarnim etičkim načelima , koje u suštinu pokazuju kakav smo lovac, da li smo sportski lovac ili „lovac mesar“, premda od ulova ove ptice nema koristi u smislu njene težine!
Pernata divljač koja živi u jatima u prednosti je pred onom koja živi sama kao jedinka. Samo okupljanje u jato je obrambeni mehanizam, a pogotovo kada jato odabere među sobom „stražara“- iskusnu picu koja će na svaku opasnost upozoriti ostale u jatu. Sa približavanjem opasnosti taj se „stražar“ oglašava , upozorava ostale članice jata da se pripreme za bijeg.
Pernatu divljač spašava i mimikrija, boja perja, mirovanje, gdje čeka da opasnost prođe.
Oblik i veličina poljskih koka, pogotovu jarebica, ne pogoduju im, ali su prilagođene tupim, zaobljenim krilima brzom i bučnom letu na kraćoj udaljenosti.
Poljska jarebica živi, naravno u jatima. U momentu kada im se približio lovac ili lovci sa psima, pod čvrstom fermom, jarebice se u strahu podižu i lete na sve strane. Lovac se u tom slučaju mora opredijeliti u koju će gađati.
U jato se nikada ne puca, jer nije etički! Dakle, puca se u periferne, jer tada nema bojazni da će sačma zahvatiti još neku jarebicu, kao što je u slučaju kada tek polete.
Po etici se lovac (pre)poznaje, a kakav je u lovu- neka sam o sebi dobro razmisli!
InfoCAP
Iz nastavnog udžbenika LOV POLJSKIH KOKA, Priručnik za lovce na pero, Lovačkog učilišta CAPREOLUS
