Njuh kod lovačkih pasa je najrazvijenije, najosjetljivije i konačno najvažnije osjetilo. Po kvaliteti njuha i hvatanja milijuna čestih koje ispušta divljač vrednuje se lovački pas, posebno ptičari.
Nos i nosna šupljina kod pasa su anatomski pojam i predstavljaju početni organ dišnog sustava kroz koji ulazi zrak i nastavlja svoj put kroz ždrijelo i dušnik prema plućima!
Vrijednost ptičara mjeri se kvalitetom njuha, te može li na određenoj daljini detektirati divljač, stati u fermu, što znači da se ukoči na nogama ili se spusti i priljubi na zemlju (seteri), te u tom položaju sačekati lovca da mu se približi.
Stručnjaci su izračunali da je u nosu psa 220 milijuna mirisnih stanica ,da bi usporedili sa prosječnim lovčevim osjetilom mirisa koje sadrži samo pet milijuna mirisnih stanica !
Mirisni potencijal osigurava lovačkom psu ptičaru praćenje mirisa i njegovo razlikovanje , što je značajno u lovu, kad se po poziciji psa prepoznaje koju je divljač osjetio .Masnoću kože, krzna ili perja ptice u pokretu pas lako prepoznaje i signalizira lovcu po ponašanju da je fermao zeca, fazana ili prepelicu…
Takvi ptičari zlata vrijede!
Neki psi „love“ okom, zapostavljaju fenomen svojeg njuha, ali ih mi držimo jednako vrijednim kao i oni koji koriste svoj njuh.
Ptičar sa razvijenim njuhom je značajan čimbenik u skupnom lovu, kada s divljač nastrijeli. Pogon ne smije krenuti dalje ako se ne pronađe sva divljač. Odnosno, lovnik može dopustiti da pogon nastavi kretanje i lov, ali uz upozorbu lovcima da će poslije lova morati potražiti nastrijeljenu divljač uz podršku najboljih pasa fermaša.
Čak 30 posto lovljene, a nastrijeljene divljači, znade ostati u lovištu nakon pogona ili prigona.
Još od davnih vremena, lovci su cijenili osobine lovačkog psa kad su govorili kako „nema lova bez starog garova“ ili „puška od fjorina, a pas od 100 fjorina“.
InfoCAP
