Jučer je bio posljednji dan lova na kraljicu kamenjara.Vrijeme : led ledeni, u visinama snijeg, hladno, promrzlo. Idealno za posljednji izlazak i lov jarebice kamenjarke,po naški grivne.
Upravo tamo gdje vječna Dinara ljubi nebo skupina sinjskih lovaca lovila je ovu pticu surog kamena. Lov potražice je trajao , pointeri su odmjerili snage, kako god bilo, u toj sivoj pustoši uspjeli su potjerati jato. Ferma , svijetleće oči upijene u bus trave, iza kojega se skriva nebeska ptica jarebica, žustro, klepetavo polijetanje, onda krik bijega…Pucanj. I sve se umirilo. Kao da su zapjevali crni kosovi pjesmu smrti. Dinara je zaplakala …
Tu, odmah do nas, na Dinari, jednog sniježnog, surovog jutra, siječnja mjeseca. Grivna se posljednji put „spustila“ niz obronke Dinare, baš zadnjeg dana lova. A inače, sudbina ju je prevarila pa je ostala na planini, tamo gdje je rođena, umjesto da se spusti u niže predjele, kako i priliči ovoj nebeskoj ptici kada sve ogoli i kada snijeg pokrije izvore hrane.
Sa Dinare i okolnih planina spuštaju se niže, gdje im je toplije, gdje lakše pronalaze hranu, gdje mogu pronaći ponekog crvića ili bubu…Drugdje , kada zabijele izvori hrane jarebice se sele. Prelijeću more, pronalaze mir i raskoš jelovnika na otocima. One mosorašice bježe na Brač, a velebitske na Pag, gdje u toplini ovaca i tek ojanjenih janjaca provode tužne zimske dane.
Čekaju ponovni povratak, u planine, u svoj dom, gdje su, ipak, najsigurnije…A lovci će se u međuvremenu ogrijati u njenom staništu, uz vatru i domaće kobase „ ala Mare „. Sa zrnom papra i kućarinom paprike.
Do idućeg lova, do idućeg početka lovne sezone.
Specijalno za pou –capreolus.hr napisao Davor Martić , snimio Dragan Milanović
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
