Usred bijela dana , eto ti – zeca ! Na Čiovu. Ili se „sam od sebe podigao“, pa krenuo u šetnju, ili smo ga mi preplašili svojim dolaskom. Napustio je on svoju logu ,a onda – kud će nego starom cestom – i udri što ga brze noge nose.
Lijepo ga je bilo vidjeti u ovog doba. Priroda miruje, blagi vjetar puše s juga, tamo od Šolte, a zvizdan peče kao usrid ljeta – čitavih su 2o stupnjeva. Taman ljetna temperatura, koja prija zecu…
Na Čiovu se podigla vegetacija: sve se zazelenilo, ima taj zeko, kao i mnogi drugi, savršeni izbor jelovnika. Sve i sva šta nađe taj mali glodavko .Priroda mu je pružila raznoliki „zeleni stol“, i valja kazati, nije bila škrta.
Skrije se negdje među kamenjem, među busom trave, a otkako više nitko „ne radi zemlju“- Čiovo je doista postalo jedna velika zečja bašta. Pravo carstvo !
A zečje strane su na jugu, tamo otkud sunce grije cijeli dan…
Još je pokojni R. Slade Šilović, davnih proljeća 1927. govorio da na Čiovu se „oplodi“ više zečeva nego – na kopnu gdje trogirski lovci pohode svoje glavno lovište.
„Svaki put kad se lovačka družba sprema za lov zečeva odluka pade na Čiovo, radi dobrih položaja i sigurnog lova. Svaki lovac vrati se kući sa zecom…“,pisao je Slade – Šilović.
Još onda , tih davnih godina, znalo bi se uloviti „stotine zečeva“, ali taj zečji raj ponovno bi se oporavio . Zeca da se i htjelo, nije se moglo iskorijeniti. Lovci su se vraćali zadovoljni, ali su ovdašnji mještani kukali da su im pojeli „svu zelen“ i ono siromašno što su s mukom uzgojili pokraj kuća.
Ako se sezona po proljeću poznaje- bit će bogata! Ono što je za neke lovce i lovišta jelen, to je za ovdašnje lovce – čiovski zeko!
Eto vama vašeg jelena…
InfoCap
Video snimak našeg suradnika Lađana Prvana
