U lovištima je zavladala velika godišnja tišina. Lov se sveo na minimum, osim lova divljih svinja sa čeke, eventualno i štetočina, dok se u lovištima obavljaju radovi, zasijavanje, vodi se briga o divljači, grade se čeke i drugi lovnogospodarski sadržaji.
Ima, doduše, još radova u lovištima za one vrijednije…
I dok su puške utihnule, lovci se bave sporednim, ali za njih jednako značajnim zadaćama. Glinenaši „love“ glinene golubove, bilo lokalno, ili na državnoj, čak i europskoj razini, kinolozi se natječu za pokale ili za IPO, dok su lovci koji žive uz obalu ili na otocima, kao i ribiči na rijekama , krenuli u svoj omiljeni sport: u ribičiju kako bi se nahvalili rekordima na udici!
A može i šaka gavuna, za marendin…čisto da se ima, uz žmul crnoga.
Sa kaića se baci mriža, ulovi se par kila ribe, a u mriže se zaplete i po koju vrhunski trofej. Kao što na kopnu postoje trofejna grla divljači, tako i iz mora se znade izvući po koji rijetko viđen trofejni primjerak ribe. „Bode“ oči , na primjer, škarpina, onako gruba, crvena, ali slasna i „masna“- neočekivani dar morskih dubina- koju viški lovci spremaju na „sto“ načina, bilo lešo ili pečeno, uz saznanje da je dobra kako je god spremiš.
Naš suradnik Lađan napustio je jutarnje rose sa ličkih čeka, vratio se u Komižu, koja očekuje goste, u miru i tišini. Zasad se najhrabriji kupaju, među njima i poneki stranac. Jer, sunce je živa likariji . A fetivi otočani jedva se smoče cilo lito zabavljeni stalnim i starim gostima…Sa Inglezima, Švabama, Česima.
Penšjunati side na šentade , ćakulaju, pribiru po sićanjima, dočekuju i ispraćaju vapore…
Lip život, nima šta!
InfoCAP
