Kad se peku srdele u komiškoj kući, vonja pola Komiže ! Sinoć su ovu plavu ribu, Majku hraniteljicu komiških obitelji, pekli na ražanj veterani ovog malog mista, Robert Šmit i donedavni kustos splitskog Gradskog muzeja Goran Borčić. Ovaj posljednji radio je na očuvanju kulturne baštine Splita i Splićana, lovaca i lovačkih družba…I čuva je, stare, požutjele fotografije .
Stoljetni je komiški običaj, kad se ribari vrate s mora, da ispeku srdele na ražanj. Vrijednost je ovog načina pečenja na ražnju od drva ili metala, što se srdela samo opere u moru, ne vadi joj se utroba, posoli sa morskom soli, uz maslinovo ulje, a mogu se peči s grančicama ružmarina.
Srdela mora mirisati na more, bez ikakvih dodatnih začina 2 do 3 minute s jedne i tako s duge strane, što vješti meštar, inače lovac Robert Šmit, lako obavlja na vreloj žeravici…
Svi gušti ovoga svita su u toj plavoj ribi. Servira se sa kapulom, može i svježa, domaća pomidora, iz vrtla…A kad sve to „zakuha“ dobro „pade“ čašica čiste viške vugave!
Pa neka im je u slast. Tako se časte komiški lovci, ribari i nikad nitko nije pitao- tko je dotur, inženjer,ribar ili težak, onaj fetivi sazdan iz kamena, niti tko je poteštat ili „mali od kužine“.
Kad je posrijedi čašćenje s kraljicom mora svi su jednaki! A poslije- kud koji mili moji.
InfoCap
Snimio Lađan Prvan
