Sredinom siječnja utihnuo je lov na fazana i zeca na otoku Hvaru, tako da je aktualna tek čeka na divlje svinje, a i ta vrsta lova će se reducirati tijekom ljeta ponajprije zbog sigurnosnih razloga. Dakle, sezona (i lovna godina) praktično je gotova pa su lovci na škojima, ali i u priobalju, odložili puške u sigurnosne ormare. No, njihova odgovornost tu ne (pre)staje, lovišta ne smiju ostati prepuštena sama sebi – na red dolaze: prihrana; brojenje i osmatranje divljači; čišćenje putova; uređenje lovačke infrastrukture (čeka, hranilišta, pojilišta, streljana, lovačkih domova…) te eventualno suzbijanje predatora. U vremenu ekstremnih klimatskih promjena, kada ljetne žege traju mjesecima, opstanak divljači i njezina pomlatka najčešće ovisi o kapi vode. Možda je zato upravo sada idealan trenutak da naši kačaduri, kao istinski čuvari prirode, preuzmu ulogu obnovitelja onoga što je u tom smislu veoma vrijedno – brojnih lokvi koje su najčešće itekako zapuštene.
Uklanjanjem šikare do izvora života: Pouka iz Ivan Dolca
Povijest naših otoka neraskidivo je vezana upravo uz lokve, te ‘vodene bisere’ koji su nekoć bili žile kucavice poljoprivrede i stočarstva. Danas, dok te gospodarske grane uzmiču pred turizmom, one su u pravilu zarasle u neprohodnu kupinu ili su, nažalost, postale odlagališta otpada. No, svijetli primjeri poput mještana Ivan Dolca pokazuju nam put. Oni su obnovili staru lokvu na ulazu u selo, vratili joj izvornu funkciju, ali je i pretvorili u prvorazrednu turističku atrakciju. Čišćenje takvih lokaliteta nije samo lovačka obveza; to je spas za cijeli ekosustav – od zaštićenih vodozemaca pod okriljem Ramsarske konvencije do pčela i ptica pjevica. Svaka očišćena kamenica i produbljeno dno lokve znači više akumulirane kišnice koja će u kolovozu doslovno život značiti.
Kako do sredstava: Fondovi za obnovu vlažnih staništa
Revitalizacija lokvi zahtijeva trud, ali ne mora biti isključivi financijski teret lovačkih udruga. Lovci trebaju postati proaktivni u traženju novčanih sredstava jer se obnova vodenih površina danas visoko boduje u svim ekološkim i protupožarnim programima. Novac se može tražiti od Hrvatskih voda i Hrvatskih šuma kroz projekte prevencije požara, dok Županija redovito raspisuje natječaje za unapređenje lovstva. Također, međunarodni programi poput MedIsWet mreže i JU ‘More i krš’ prepoznaju važnost vlažnih staništa kojih je u posljednjih 100 godina u svijetu nestalo više od 60 posto. Recimo i to da bi kvalitetno pripremljen projekt, koji povezuje zaštitu prirode i kulturnu baštinu, danas sve češće trebao pronalaziti put i do proračuna jedinica lokalne samouprave.
Ostavština za budućnost
Čišćenje lokvi u ovom ‘prijelaznom’ razdoblju najbolja je obrana od predrasuda o lovstvu. To je čin vrhunske ekološke osviještenosti koji jamči da će otočna fauna preživjeti i one najteže mjesece. Kada na jesen u lovištu ponovno začujete glasanje fazana, znat ćete da je to rezultat vašeg truda na uklanjanju kupine, obnovi suhozida, pa i očišćenog mulja s dna stare lokve. Ostavimo budućim generacijama škoje koji nisu samo turistička kulisa, već živi ekosustavi u kojima voda, unatoč klimatskim izazovima, ostaje dostupna svakom stvoru ne samo u lako pristupačnoj nizini nego čak i u najsurovijem kršu.
Mirko Crnčević
Dobar primjer obnavljanja lokve na ulazu u Ivan Dolac
Lokve su nekoć korištene za poljoprivredu i stočarstvo – prizor iz kod Njivica na otoku Krku (Foto_ MedlsWet)
‘Vodeni biseri’ s otoka Hvara – lokva Močavac kod Zastražišća
