Desetljećima su u Dalmaciji, zemlji siromašnog fonda divljači, lovci provodili slobodan lov tzv. regal. Postojali su, doduše, propisi, primjerice Zakon o lovu, ali nadležne vlasti naprosto su tolerirale slobodan lov koji se provodio najveći dio godine, osim, naravno, u vrijeme plođenja i razmnožavanja divljači. Doduše, dalmatinsko, uključujući splitsko lovstvo bilo je zanemareno zbog nestašice krupne divljači, sa kojom su se ponosila mnoga lovišta u ostalom dijelu Hrvatske.
Jedina svijetla točka u lovstvu 1925. godine bilo je brdo Marjan koje je marom splitskih lovaca i težaka pretvoreno u europski rezervat divljači.
Regalni lov splitskih lovaca svodio se na lov ptica močvarica (kao i u ostalom dijelu Dalmacije ). Lovci su dočekivali ptice preletnice, divlje guske i patke, pogotovo u Pantani, Sjevernoj luci, Dujmovači i Stobrečkom blatu. Lov u Stobreču , na ušću Žrnovnice, bio je jako izdašan, pogotovo u vrijeme migracije ptica močvarica.
Lovom te pernate divljači hranile su se čitave obitelji. U zagorskom dijelu mogao se naći po koji zec ili jarebica. No, lovcima , osim onim boljeg imovnog stanja, bilo je preskupo koristiti patronu loveći jarebice ili šljuke, bravarice, plemiće i drozdove.
Na splitskom pazaru u svako doba godine tako se mogao kupiti zec, jarebica ili divlja guska i divlja patka.
Preokret u ovakvom načinu lova pokušao je napraviti Savez lovačkih društava za oblast Dalmacije u Splitu osnovan 12.kolovoza 1945. godine. Zastupnici su raspravljali o stanju u lovstvu pa se, među ostalim, glasalo i o uvođenju dominalnog prava lova. No, međutim, prema sačuvanom zapisniku sa tog skupa – „zastupnici su jednoglasno zaključili da bude i dalje slobodni (regalni) sistem lova“. Vodila se i zanimljiva rasprava o osnivanju lovačkih društava. Splitski zastupnik zastupao je mišljenje da treba osnovati društva u skladu sa brojem članova , Drnišani su se zalagali da društvo mora imati udruženih najmanje 100 članova da bi moglo normalno funkcionirati, dok su Makarani predlagali da u svakom kotaru mora biti osnovano jedno društvo bez obzira na broj članova. Sinjski lovci smatrali su da ako jedno društvo ne ispunjava uvjete i ne funkcionira kako treba- da se pripoji susjednom lovačkom društvu i nastavi raditi.
Za prvog predsjednika Saveza lovačkih društava za oblast Dalmacije u Splitu izabran je dr. Josip Fabić, liječnik iz Splita, za tajnika Frano Rosić, sudski činovnik iz Splita, dok je njegov zamjenik bio penzioner Marko Cipiko.
Još mnogo godina iza osnivanja ovog Saveza lovačkih društava za Dalmaciju u dalmatinskim lovištima provodio se slobodan lov. Sve dok su nadležne vlasti konačno uvele više reda i zabranile slobodan lov, uvevši zakupni – dominalni sistem lova.
Lovstvo se u tom trenutku maklo s mrtve točke i krenulo naprijed.
InfoCAP
Kopija faksimila zapisnika o osnivanju Saveza lovačkih društava za oblast Dalmacije u Splitu ( iz arhive Davora Martića )
