Vrhovni sud Republike Hrvatske,kao najviši sud,osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.To je i njegova obveza koja proizlazi iz članka 119. Ustava Republike Hrvatske.To je posebno važno kod usklađenja sudske prakse kod šteta (neimovinskih i imovinskih ) koje nastaju usljed naleta vozila na divljač.Te štete su brojne i znatne pa obveza njihova plaćanja ugrožava egzistenciju lovoovlaštenika-lovačkih udruga. Stoga njihovu odgovornost treba dokazati kako bi se izbjeglo nepotrebno plaćanje,a sve sukladno usklađenoj sudskoj praksi.
Upravo radi toga je Vrhovni sud Republike Hrvatske (svojom odlukom) Rješenjem broj Revd-4572/21-2 od 16. studenog 2021. po prijedlogu lovoovlaštenika – lovačke udruge dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1760/20-2 od 08. ožujka 2021. radi odgovora na pravno pitanje:
„Ekskulpira li nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu iz čl. 50. st. 2. Zakona o cestama lovoovlaštenika od odgovornosti za nastalu štetu?“
U obrazloženju je navedeno da se o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu, a praksa viših sudova nije jedinstvena.
Na ovo pitanje odgovorio je Županijski sud u Zagrebu u odluci br. Gž-702/2023 od 21. ožujka 2023.godine u najnovijoj sudskoj praksi. Zbog važnosti ova odluka se citira u bitnom dijelu:
„Odgovornost drugotuženika, kao pravne osobe koja gospodari predmetnim lovištem za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, objektivna je sukladno odredbama Zakona o lovstvu (Nar. nov., br. 140/05, 75/09 i 153/09, 140/05, 75/09, 141/14 i 21/16 – u nastavku teksta ZL) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 60/16 u nastavku teksta:ZOO), što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju prema načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.
Drugotuženik u žalbi ističe da ni na koji način nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja i same štete, već je, dapače, ispunio sve zakonske obveze koje mu država kao lovoovlašteniku nameće, a da prvotuženik po njegovu zahtjevu nije postavio prometni znak „divljač na cesti“.
Na žalbene navode valja odgovoriti da slučajeve oslobođenje od objektivne odgovornosti za štetu propisuje odredba čl. 1067l. st. 1. ZOO-a , u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti /st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari i dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).
To znači da bi se drugotuženik u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako dokaže da je propust prvotuženika koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu drugotuženika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže, ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.
Dakle, nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. Zakona o cestama, oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2., i 4. ZOO-a.
Međutim, u postupku utvrđene činjenice ne upozoravaju da je opisano nepostupanje prvotuženika u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak „divljač na cesti“, služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu,odnosno dijelu ceste i da obavijeste o prirodi te opasnosti (čl. 16. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – Nar. nov., br. 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20). Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bilo 60 km/h a da je brzina kretanja vozila tužitelja prije naleta bila 55 – 60 km/h, da se vozilo tužitelja kretalo iz smjera istoka prema zapadu desnim kolničkim trakom, dok se divlja svinja kretala iz smjera sjevera prema jugu nailazeći vozilu s desne strane i u vrijeme nezgode da je bio je mrak, a sa sjeverne strane kolnika nalazilo se zeleno raslinje koje je ometalo vidljivost vozaču, tako vozač nije mogao vidjeti divlju svinju jer se ona nalazila izvan kolnika bez obzira na to koja su svjetla na vozilu bila upaljena, kratka dužine oko 40 m ili duga dužine oko 100 m, koja je iznenada istrčala ispred vozila tužitelja, za zaključiti je da opisani propust prvotuženika nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je vozač i bez toga prometnog znaka vozio manjom brzinom od dopuštene, što upućuje na njegov oprez u vožnji, koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka, a sam nalet bio je neizbježan jer vozač zbog raslinja uz cestu u noćnim uvjetima vožnje nije mogao vidjeti nailazak divlje svinje.
Stoga je prigovor drugotuženiak da je šteta nastala isključivo radnjom, odnosno propustom prvotuženika primjenom čl. 1067. st. 2. ZOO-a, pravilno ocijenjen i odbijen kao neosnovan.“
Citiranom odlukom izražena je najnovija sudska praksa u tumačenju i primjeni članka 50.stav 2. Zakona o cestama. Po toj odluci pravna osoba koja upravlja javnom cestom,odnosno koncesionar odgovara samo u slučaju ako je njeno nepostupanje po zahtjevu lovoovlaštenika da se postavi prometni znak opasnosti ,,divljač na cesti“ bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom.
Piše
Siniša Štimac,dipl.pravnik
