U državnom lovištu Šibenik- Vrgorac kod Vrgorca priređen je prvi ovozimski vježbovni lov na divlje svinje za lovce novake, bivše polaznike splitskoga Pučkog otvorenog učilišta CAPREOLUS. Ovaj lov je, zapravo, produžetak praktične obuke u lovištu- koju su već savladali polaznici- sada već školovani lovci i lovkinje prigodom polaganja završnog lovačkog ispita.
U tijeku samoga pogona lovci novci upoznali su se sa organizacijom skupnih lovova na krupnu divljač u naravi, kako on izgleda i kako se provodi u lovištu, te su ponovili u praksi nastavno gradivo iz sigurnosti u lovu, o lovačkoj etici i lovačkim običajima.
Skupni, dobro organziiran ovaj vježbovni lov , ujedno i edukativni,vodio je lovnik Ober- lovnog turizma Miljenko Barić Baja na brdu Veliki Šibenik, na oko tisuću metara nadmorske visine . A stručne , praktične savjete, pored mentora, davali su lovcima, osim lovnika , Ante Udovičić, upravitelj lovišta i lovočuvar Vjekoslav Opačak.
Sa ostrelom četiri divlje svinje, što se za ovdašnje lovne prilike smatra vrhunskim lovnim uspjehom, lov je okončan, te je na koncu odata počast divljači. Prema prvim spoznajama, kljove jednog vepra biti će u brončanoj medalji.
Državno lovište Šibenik- Vrgorac je lovnoedukativni centar splitskoga Lovačkog učilišta. Kod polaganja završnog lovačkog ispita, lovci i lovkinje se obavezuje ugovorom da će se – čim ostvare pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja i nabave ga – javiti svojem Učilištu zbog vježbovnog lova u svojstvu lovca/lovkinje novaka.
Ovaj model nastavka praktičnog školovanja uveden je, s razlogom – u ovom splitskome učilištu. Name, da bi se pojačala sigurnost u lovu svih sudionika skupnih lovova, Lovačko učilište je pistupilo ovom EU- modelu, koji se sastoji u tome – da poslije završnog lovačkog ispita i ostvarivanja prava na držanje i nošenje lovačkog oružja, kad se lovac odnosno lovkinja snabdiju lovačkom opremom i puškom – mogu sudjelovati u skupnom lovu kao lovci /lovkinje novaci , ravnoprravno sa ostalim sudionicima skupnog lova.
U tom i takvom skupnom lovu lovci i lovkinje su pod paskom starijih kolega lovaca, lovnika i lovočuvara.
Ovaj model je već saživio i pokazao se u praksi kao veoma uspješan i koristan. Uostalom, njega je još jednom potvrdila i ova posljednja grupa lovaca novaka u skupnom lovu na divlje svinje.
Novaci su, inače, čitavo ljeto radili na uzgoju i zaštiti divljači u lovištu. Tako su sagradili tri visoke čeke, prave lovačke „apartmane“, izradili i postavili više solarnih hranilica koje se redovito pune zrnatom hranom, uredili i betonirali pojilišta.U dogledno vrijeme početi će zamjenska izgradnja i četvrte čeke u dijelu lovišta gdje obitavaju divokoze, u koju će novaci uklopiti priručno spremište za hranu i alatljike potrebne u lovištu.
Odličan i uspješan odstrel divljih svinja rječito govori da su se Capreolusovi lovci novaci trudili da obogate lovište, osiguraju divljači mir u lovištu, vodu i hranu tijekom čitave godine. Oni su shvatili, još na predavanjima koje su vodili eminentni profesori, sa korištenjem bogate i svestrane lovačke literature – da doista u lovište treba uložiti da bi se iz njega mogli iznijeti.
Tako jedino i može funkcionirati ovaj naš sustav.
Inače, valja naglasiti da je ovaj skupni lov, iako skupni, bio malobrojan, ograničen. Jedan broj lovaca bio je u pogonu,a drugi, oni stariji, čekali su na štandu, odvojeni jedan od drugog, kao i da su se strogo pridržavali epidemioloških pravila.
Uobičajeno, poslije jednog ovakvog skupnog lova,organizirano okrijepljenje je izostalo. Iz lovačke torbe i ruksaka vadile su se pripremljene marende koje su se konzumirale „na zraku“, dok je snažna, vedra bura golicala obronke Malog i Velikog Šibenika.
Mlada lovačka momčad veli da im takav „suhi“ obrok nikad nije bio slasniji.
U to smo- više nego sigurni !
