Nikad kao ove godine, ovoga iznimno toplog ljeta, hvale se sinjski lovci koji su prvog dana lova na prepelicu pućpuru, našu najmanju poljsku koku, u Sinjskome polju ostvarili iznimno dobre rezultate u lovu . Sa svojim odanim ptičarima, uglavnom seterima i epanjel bretoninma, nije im izostao uspjeh. Nestrpljivi su Sinjani, jednako kao i nihovi odani dlakavi prijatelji, postigli ono što su malo očekivali : unatoč vrućini i ograničenom vremenu lova, kada su prve puške zapucale u rano jutro- uspjeh ulova bio je u granicama propisa.
Ni više ni manje !
U lovu su osobito potvrdili svoje urođene vještine fermaši i aporteri. Rijetko je koja prepelica ostala „češljanjem „ terena a da je psi nisu podigli, kao i što se nije niti jedna zagubila poslije dobro odmjerenog pogotka, naravno, zahvaljujući odlično istreniranim ptičarima koji nisu prvog jutra žalili truda.
Kako je bilo u Sinjskome polju, tako je, javljaju nam, bilo u čitavoj zelenoj Dalmaciji. Negdje možda više, negdje manje, ali uspjeha je bilo, premda su se ponegdje prepelice , u potrazi za hladom i sigurnošću, skrivale u vinogradima ili na velikim parcelama gusto obraslog kukuruza.
Ovogodišnjem uspješnom ljetu pogodovale su izvanredno povoljne cjelogodišnje dosadašnje vremenske prilike. Topla zima, kada su mnoge preletnice pronašle svoj novi dom upravo na dalmatinskim poljima , kada se nisu uputile prema svojim sjevernim staništima na povratku sa toplog juga. Ostale su na dalmatinskim poljima gdje su zasnovale svoju obitelj, dobro se hraneći i pronalazeći zaklonice uslijed eventualnih vremenskih nepogoda. A nepogode su im bile jedino vrućine , koje su, čini se, veoma lako i brzo prebrodile.
Domaćim lovcima u nekim sredinama pridružili su se i talijanski gosti. Pojedini lovoovlaštenici krpaju svoj godišnji proračun sa rezultatima tog jedinstvenog lova koji, začudno, još uvijek mami malobrojne lovce – vitezove kraljevskog lova. Naime, sve više lovaca, posebno mlađe generacije, čim polože lovački ispit i ostvare pravo na držanje i nošenje lovačke puške, radije se okreću lovu divljih svinja nego ovom tradicionalnom sportskom, viteškom lovu po kojemu se , uostalom, lovci prepoznaju, barem u pojedinim europskim zemljama gdje imaju i aktivni su u klubovima lovaca na prepelice.
Što je to presudno u opredjeljenju mladih lovaca- da love „meso“ ili prepelice ostaje da se sagleda kroz razgovore i znastvene rasprave ,u čemu bi , svakako, trebale dati svoj doprinos javne ustanove koje školuju nove lovce.
INFOPRESS
FOTO DRAGAN MILANOVIĆ (ARHIVSKE SNIMKE )
