Povijest mediteranskog lovstva usko je povezana sa jarebicom kamenjarkom, grivnom, jedinom autohtonom poljskom kokom. Dok su fazan u „sto varijanata“, poljska jarebica ili trčka, kao i najmanja koka među njima , prepelica pućpurka- pernata divljač naših staništa „iz uvoza“, jedino je kraljica kamenjara vjerna svojoj pradavnoj postojbini. A to je kamenjar, planinski visovi, gromade kamenjara , bilo na priobalju, kopnu ili otocima.
Jedini (polu)otok na kojem kraljuje jarebica kamenjarka u iznimno velikoj populaciji je , po podacima, je Pag. Sjeverna strana Paga je išibana burom, snažnim udarcima sjevernog vjetra, na kojoj može prebivati ,u kržljavom mediteranskom raslinju, među stadima ovaca i bobičastim tragovima, jedino autohtona kamenjarka.
„Ne traži grivnu di stoka ne pasa“, čuvena je izreka uglednog splitskog lovca, inž. Veljka Kuzmanića, koji je desetljećima lovio grivne sa svojim epanjel bretonima na otoku Braču, a djelomično i na Hvaru. U određeno godišnje doba, kada mraz stegne zemlju i prekine sve tokove hrane, kada se stada ovaca spuste do mora sa Mosora i dijelom Biokova, grivne u jatima polijeću niz mosorske klisure koje duboko poniru u more i naseljavaju se na – susjedni Brač.
Kod toga prelijetanja lovci i mještani, kao i stočari „vidjeli su na svoje oči“ brojna jata, koja u brzom letu bježe sa Mosora u potragu za novim, makar bio, privremenim staništem.
Stočari i lovci vidjeli su kako grivne nastanjuju Brač- otok ovaca, kojih je oduvijek paslo oko 30.000 na bračkim pašnjacima, ali nikad, ili tek ponekad , spazili su kako se jata povlače , jataju se ptice kamenjara na povratku u svoju tek privremenu napuštenu postojbinu.
Ovaj zračni desant događa se i na Velebitu po istom receptu kao i na Mosoru. U zimsko doba, kada se ta moćna planina zabijeli, kada divljači nestane hrane, grivne prelijeću iznad površine mora i dolijeću na Velebitu susjedni otok Pag.
Stari lovci , naravno, imaju svoju verziju toga premještanja zbog oskudice hrane. Ona nije za podcjenjivanje. Bez obzira na moguće analize koje upućuju na drugačije tumačenje – činjenica je da je Pag istinsko carstvo autohtone jarebice kamenjarke . A otkuda bi, inače, jesmo li se ikada zapitali -ovdje doselila i pronašla pogodno utočište i hranidbeni lanac nego lokalnom migracijom sa obronaka snježnog Velebita.
Paški lovci oštro su se protivili pričama lovaca s kopna kako su na Pagu povoljni uvjeti za uzgoj jarebice, napominjući, u nevjerici, da su paški lovci svojedobno udomili jarebicu ćukar, veoma nalik grivni. No, čini se da takove tvrdnje nisu našle plodno tlo kod ovdašnjih lovaca. Migracijska jarebica kamenjarka potvrdila je i danas svoje davnašnje prirodne navike i veličanstvenu , još uvijek, vrijedeću izreku splitskog lovca inž. Veljka Kuzmanića – „ ne traži grivnu di stoka ne pase…“
A na otoku Pagu stoka , prije svega ovce, i dalje pasu. Za njenim tragovima trčkaraju kraljevske ptice još i danas, na diku i ponos paških ljubitelja tog doista ekskluzivnog lova.
InfoCAP
Snimio sa kamenitih prostranstava moćnog Velebita Ante Sarić
