U hrvatskom lovačkom govoru, komunikaciji među lovcima, najčešće, koriste se mnogi i različiti izrazi koji su se zadržali kao dio povijesti. Što, pak, ne znači da nisu dobri.
Stariji jezikoslovci, primjerice, koristili su se izrazom hajka. Hajka je način lova prema kojem pogoniči tjeraju divljač u smjeru razmještenih lovaca na pojedinim pogodnim mjestima (štandovi – opet njemački izraz !).
Hajka je bila organizirana formacija lovaca kojoj zapovijeda – vodi je i upravlja – osoba koju odredi lovoovlaštenik,a to je ponajviše stariji, iskusniji lovac, lovovođa, grupovođa ili,pak, u današnjim uvjetima – lovnik!
Suprotno od hajke je – doček, kada lovci čekaju divljač u očekivanju da će baš tu proći…
No, bez obzira na duboku povijest, hajka se još uvijek koristi kao pojam koji označava skupni lov. Negdje se koristi i kao lov na predatore, lisice, čagljeve…
U današnjem lovogovoru , međutim, koristi se izraz pogon, prigon i kružni lov. Kružnog lova, međutim, kao jednog od načina lovova, više i nema, odnosno mogu negdje biti, ali rijetko, uglavnom na ravnicama gdje sudjeluje na desetke lovaca i lovkinja.
Sa HOP, HOP, ili HUP , HUP lovci se međusobno dozivaju, odnosno obavještavaju jedan drugog u kojem se smjeru pogon kreće.
Sa HO, HO, lovac obavještava kolegu lovca u pokretu da je odstrjelio divljač…
Čistoćom hrvatskog lovačkog govora bavili su se veoma dugo dr Iso Cepelić, dr. Milovan Zoričić , inž. Zlatko Turkalj i mnogi drugi.
InfoCAP
FOTO: Lovac.info
