Vukopasa od kojih strahuje čitava Lika i Dalmacija ovog trenutka ima mnogo više nego našeg autohtonog sivog vuka. Sivi vuk je protjeran , ne može više živjeti na našem kamenitom prostoru od progona konkurencije, njegovih bliskih srodnika. Vuka je protjerao bastard, križanac vučice i njemačkog ovčara, koji su za sobom ostavili opake potomke , ulijevajući strah i trepet lovcima, stočarima i mjesnom stanovništvu.
I da strah i neizvjesnost budu veći – vučjem bastardu pridružio se kanadski crni vuk ili timber vuk, čije su svojte već naveliko okupirali lovni teren Dalmacije. Proteklih dana, naime, crni kanadski vuk odstrijeljen je na području Bosne i Hercegovine, nedaleko hrvatske granice, u blizini Srba.
Tim je odstrijelom potrđeno ono što su lovci tek nagađali : na graničnom području lutaju kanadski crni vukovi !
U našim lovištima, tvrdi odličan poznavatelj vučjeg roda Roko Rebić, meštar iz Imotskoga, ovoga trenutka izazivaju strah i trepet upravo još jedni bastardi – križanci crnog timber vuka i bastarda sivog vuka.
Kakva je to genetska kombinacija, ni sam bog ne zna, kaže Rebić, koji je do sada preparirao bezbroj ozloglašenih vukova odstrijeljenih na području susjedne Bosne i Hercegovine.
- Križanjem crnog vuka i bastarda sivog vuka dobijen je krvnik oštrih očnjaka , nastavlja Rebić, uvjeren da će crni vuk i njegovi bastardi, kao i bastardi sivog vuka, dovesti do konačnog kraja autohtonog sivog vuka. Na najboljem smo putu da ćemo već u idućih desetak godina izgubiti našeg autohtonog sivog vuka, smatra Rebić.
Koliko je „opake“ krvi u crnom vuku, odnosno njegovom bastardu, još nitko nije utvrdio. Zbog toga je crni bastard kanadskog vuka opasnost još veća za divljač, stoku i žitelje naseljenih mjesta. Još nitko nije provjerio njegovu ubilačku sposobnost. Rebić kaže da ubija na način sličan psu, odnosno kako kolje bastard sivog vuka, što dalje znači da lovi i ubija svoju žrtvu kasapljenjem utrobe i butina, što je suprotno onome kako to čine autohtoni sivi ili crni vuk.
Oni, naime, ubijaju žrtvu hvatanjem za vrat i snažnim stiskom zubi i davljenjem.
Još iz nekih davnih dana, sjećamo se, lovci su na obroncima Zabiokovlja pronalazili ostatke bačene hrane za crnog vuka ,a u okolici Muća, kao i u blizini udbinskih sela, viđeni su timber vukovi u čoporu od pet do šest jedinki.
Stanište vuka, bez obzira da li se radi o crnom ili sivom vuku zagađeno je uz čitavu hrvatsko-bosansko-hercegovačku granicu. Bastardi lutaju sa jedne na drugu stranu granice , zavisno o hrani i miru, pa su čas amo, čas tamo.
- Što dublje zalazimo na teritorij Bosne i Hercegovine, smatra Roko Rebić, uočio sam smanjen broj bastarda bilo koje od rečenih vučjih svojti. Na tim prostorima još uvijek nije zagađena populacija izvornog sivog vuka.
Sivi vuk je protjeran sa svojih vjekovnih staništa,njegov teritorij zauzeo je i naselio bastard sivog vuka i ovčarskog psa, a u novije vrijeme i bastard timber vuka i psa, ili timber vuka i bastarda sivog vuka.
Zbog toga oprez , jer našim prostorima tumara i šini štetu velika zločesta obitelj zloglasnog kanadskog timber vuka.
NA SLIKAMA:
Roko Rebić, imotski lovac i preparator : Sivom vuku loše se piše
Na preparatorskom stolu : Od tri vuka , sivog, crnog i bastarda, samo je jedan pravi, a koji će tek biti „gemišt“ nasljednici crnog timber vuka
