Dok veljača steže hvarske maslinike, a otočni kačaduri se pripremaju za ponosno obilježavanje 115. rođendana svoje udruge, zima na ovom prekrasnom škoju prolazi u sjeni najteže etičke dileme modernog lovstva. Između neumoljivih Naredbi o istrebljenju stranih svojti i lovačkog kodeksa koji nalaže poštedu bređih ženki, lovci s čeke u hladnim noćima nastoje ugledati obrise divljih svinja i lopatara. Uz težnju uklanjanja što većeg broja podivljalih koza oko Brusja i Velog Grablja te skorašnjeg iščekivanja ožujskog preleta šljuke, istražujemo: mogu li administrativna rješenja doista izbrisati stoljetnu etiku hvarskih čuvara prirode?
Otok se očito još ne budi za turističku sezonu koja je tako reći na pragu, barem ne u mjeri u kojoj bi ljudi to htjeli, a mir hvarskih borovika i maslinika narušava teška dilema koja se uvukla u lovačke redove. Hvarski lovci, tiho i disciplinirano, zauzimaju svoje pozicije na čekama. Pogon je, zbog sigurnosti mještana i gostiju, ali i biološkog mira, utihnuo sve do listopada. No, mir na čeki samo je prividan – u optikama se, uz siluete divljih svinja (Sus scrofa L.) i jelena lopatara (Dama dama L.) lomi sukob između neumoljivih državnih naredbi o istrebljenju stranih svojti i onoga što svakog lovca definira od najranijeg doba: lovačke etike.
Dilema na nišanu: Je li svaka jedinka samo ‘broj’?
Pravni akti o uklanjanju stranih svojti s otoka su izričiti i neumoljivi – cilj je potpuna eliminacija divljih svinja i jelena lopatara iz zajedničkog otvorenog lovišta (XVII/144 – Hvar). Činjenica je da je do 27. siječnja o. g. na škoju evidentiran odstrel 120 jedinki crne divljači te dva jelena i jedne košute, dok je jedan manji lopatar nažalost skončao pri naletu vozila. Država zapravo ne poznaje lovostaj ni poštedu, no srce lovca ipak poznaje. Naći se pred bređom krmačom ili košutom u proljeće, kada priroda buja novim životom, za mnoge je hvarske kačadure trenutak u kojem ruka zastaje na obaraču. Može li se lovački kodeks, građen generacijama, jednostavno suspendirati nekim administrativnim rješenjima? Dok poljoprivrednici sasvim logično traže zaštitu svojih truda, lovci na čeki priželjkuju ravnotežu između dužnosti prema zakonu i poštovanja prema prirodi.
Zapadni grijeh: Podivljale koze u kršu Brusja i Velog Grablja
Veliki izazov, gotovo simboličan za zapadni dio škoja, postao je problem podivljalih koza, koje su čini se najbrojnije na potezu od Brusja prema Velom Grablju. Treba li govoriti da na tim poprilično nepristupačnim terenima krstari više od 500 šuša ili roga koje ne poznaju nikakve granice, vlasništvo ni trud hvarskog težaka. Iako Rješenje Ministarstva poljoprivrede u ovoj lovnoj godini nalaže uklanjanje 100 grla, brojke na terenu govore o težini zadatka – do naprijed spomenutog datuma prema riječima predsjednika LU otoka Hvara Marija Lušića Bulića odstreljeno je tek 13 jedinki. Dakle, lovci tu ne upražnjavaju klasičan lov, već vode mukotrpnu bitku s posljedicama ljudskog nemara, pokušavajući spasiti još ono malo preostalih voćnjaka, vinograda i maslinika koje ove životinje, pretvorene u vješte penjače po suhozidima, sustavno uništavaju.
Ožujak donosi ‘šumsku kraljicu’
Uz sve izvanredne zadaće, redovni poslovi u lovištu ne (pre)staju. Čišćenje putova, održavanje hranilišta i pojilišta, tj. briga o zavičajnim vrstama dio su svakodnevice. Ipak, ožujak u lovačka srca unosi poseban nemir – vrijeme je preleta šljuke bene (Scolopax rusticola L.). Na svom putu preko Jadrana ‘šumska kraljica’ ne pita za naredbe i rješenja; ona je podsjetnik na iskonski lov i vještinu koja se na otoku Hvaru brusi više od jednog stoljeća.
No, šumska šljuka lovi se do konca veljače…
Posljednjih 115 godina vjerni otoku i lovačkom obrazu
Tekuća 2026. godina za hvarsko lovstvo nije samo još jedna u nizu; ona je veliki, povijesni međaš. Dok splitski ‘Bili’ s ponosom nose svojih 115 godina prkosa, njihovi vršnjaci – hvarski kačaduri – obilježavaju isti toliki vijek organiziranog lovstva na škoju. Ta dva simbola Dalmacije, rođena iste 1911. godine, dijele istu sudbinu: preživjeli su carevine, države, ratove i mijene sustava, ali su ostali vjerni svom korijenu i svom narodu.
Naša poruka hvarskim lovcima u ovim izazovnim zimskim noćima jasna je: kao što se Hajduk ne prodaje za puste milijune, neka se ni vaš lovački obraz ne gubi pred suhoparnim paragrafima i ‘biološkim nulama’. Budite i dalje oni isti mudri čuvari škoja koji su generacijama znali razlučiti što je nužda, a što je grijeh. Neka vas u idućih 115 godina, od Sućurja na istoku do rta Pelegrin na zapadu, vodi ista ona strast vaših predaka – budite izvršitelji reda kad se mora, ali ostanite vječni čuvari života i časti.
Hvarski kačaduri i splitski bili – sretan vam zajednički 115. rođendan!
InfoCAP
Ekskluzivno izviješće sa otoka Hvara Mirko Crnčević
Slovom zakona protiv struke i lovačke etike
Zbog potpune odsutnosti domaćih svinja na otoku i dugogodišnje izolacije, hvarska divlja svinja posjeduje iznimno čist izvorni genom, bez tragova hibridizacije koji su uobičajeni na kopnu. To stvara dodatni apsurd: dok znanost u ovakvim jedinkama vidi dragocjen genetski rezervoar divlje vrste, još uvijek aktualna Naredba o uklanjanju strane svojte iz prirode, iz otočnih ekosustava Republike Hrvatske (svinja divlja – Sus scrofa L.), objavljena u Narodnim novinama br. 49/2012., njih tretira isključivo kao biološki otpad koji treba ukloniti do istrebljenja.
Recimo i to da Zakon o lovstvu u unutrašnjosti Lijepe Naše štiti ženke u vrijeme bređosti (lovostaj), dok Naredba na škoju taj pojam naprosto briše, pretvarajući crnu divljač u ‘stranu svojtu’ koju treba eliminirati (izlučiti) pod svaku cijenu do same nule, tj. bez obzira na biološki ciklus, dob i spol jedinki. U čl, 1. tog famoznog podzakonskog akta stoji: Ovom Naredbom naređuje se uklanjanje svih jedinki strane (alohtone) svojte, divlje svinje – Sus scrofa, iz otočnih ekosustava Republike Hrvatske radi sprječavanja daljnjeg širenja ove strane svojte i izazivanja štetnih posljedica za bioraznolikost Republike Hrvatske.
Kada spominjemo jelene lopatare toj krupnoj divljači je pridodan epitet ‘nezavičajne vrste’ koju se kao takvu također u potpunosti uklanja iz zajedničkog lovišta na Hvaru temeljem Revizije lovnogospodarske osnove za gospodarsko razdoblje od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2027. godine, čime se u oba slučaja zaista suspendira tradicionalna etička zaštita bređih jedinki.
Jurko Pavičić iz Dola diči se s vrijednim kljovama koje krase njegov dnevni boravak (Foto_ Mirko Crnčević)
Dragoslav Huljić iz Bogomolja s jednim od svojih ‘zlatnih veprova’ (Foto_ Privatni album)
Stipe Čikeš iz Brusja s odstreljenim ‘zlatnim’ lopatarom na zapadnom dijelu otoka Hvara (Foto_ Privatni album – veljača 2025.) Slika desno: Špiro Alujević – Pepo, čuveni je šljukar iz Hvara (Foto_ privatni album)
Mato Čičak, predsjednik HLS-a – s odstreljenim podivljalim jarcem na otoku Hvaru (Foto_ Prosper Vlahović) Slika desno: Odbačeno rogovlje jelena lopatara pronađeno u jednom masliniku na području Brusja (Foto_ Ive Petrović)
