Na Visu nema krupne divljači, kao, na primjer na Braču ili Hvaru, ali zato je sitna divljač, napose fazan, doživjela svoj bum!
Viški su lovci marljivo godinama vodili stalnu brigu o fazanima i poljskim jarebicama. Udomljavali su i jedne i druge u nastojanju da stvore solidnu „bazu“ te divljači, koja se doista prilagodila šturim otočnim hranidbenim (ne)prilikama.
Premda ne postoje točni podaci, računa se da su ovdašnji lovci već oko 1980. godine mogli odstrijeliti dovoljno fazana i trčaka. Kako je bilo sve više fazana, tako se trčka „povlačila“.
Računa se da je na Visu u to vrijeme obitavalo – 10.000 fazana, odraslih pijevaca i koka. Dobri poznavatelji hrvatskog lovstva uspoređivali su ga sa – „Zelendvorom“ po velikom fondu fazanske divljači. Koliko god viški lovci bili zadovoljni uspjesima , toliko su težaci manifestirali svoje nezadovoljstvo. Optuživali su fazane da im poberu svo grožđe, kada ta poljska koka kljucne sa zemlje zrno sočnog pošipa, bojeći se da od berbe neće biti ništa ! S druge pak strane, težaci su prihvatili poljku, jer im je bila korisna u vinogradima.
Još je stari prof. Mladen Krpan u svojim stručnim radovima navodio da je na Visu malobrojna poljska jarebica , da se zadržava u vinogradima koji su im sigurna zaklonica…
Naš sugovornik Lađan Prvan prisjeća se davnih godina, kada su on i Frane Žuvić lovili u poljima. Događala se neobična pojava : trčke (krže) bi odjednom nestale pred lovnu sezonu. Zaključio je da je odletjela u jatima sa otoka , napustivši Velo i Plisko polje, prema obližnjem Hvaru, ili bi krenula na jug, na otvoreno more.
Te i takve fantastične pojave lokalne migracije nikad nisu stručno objašnjene!
Iz jednog takvog lova, dok je još bilo trčaka (1980. ), sačuvana je i vrijedna fotografija. Lađan se prisjeća da su se on i Frane Žuvić, rođeni Bračanin, nalovili fazana i poljskih jarebica koristeći odlične pse, poentera i nijemca.
Izvorne, stare fotografije, uvijek bude nanovo sjećanja, zato ih je potrebno čuvati; one govore više o našem lovstvu nego riječi.
InfoCAP
