Korčulanske lovce opet je uznemirio– mali indijski mungos, po otočki manguc- strastveni neprijatelj, zatornik zmijskog roda. Nekidan je na očigled jednog mještana Blata – taj pohlepni žderonja ulovio i nosio – malog zečića!
- Vidi sam kako nosi zečića, u nj je bilo otprilike pola kile, pričao je kolegama lovcima ovaj mještanin.
Kako je Dalmacija, a u njoj i Korčula, Bogom dano lovno, toplo područje, tako se zečevi imaju priliku razmnožavati čitavu godinu. Pašu im topla, bez kišna područja! Ovdje ne vrijede nikakva pravila biologije, ovdje je netko odredio drugačiji ritam življenja i navika divljači. Zečevi se pare čitavu godinu ,a zečice ponosno nose potomke bilo ljeto ili blaga, sunčana zima.
Kada se mungos , onako pohlepan, najeo opasnih zmija – i kada se zmijski fond debelo umanjio- krenuo je na ukusniji meni. Morao je od nečega živjeti, makar od otpadaka na otvorenim deponijima … Više je volio, malo se potruditi, pa se dočepati nekoga zeca, miša, ili neke druge divljači, pa i ukusnih ptičjih jaja. Voli on i kokoš iz udaljenih dvorišta !
Mungosa je teško loviti i uloviti ,ali dobije i on „po repu“ užarenim balinama . Čini se da ni to ne pomaže…Zato je napravljen plan upravljanja ovom invazivnom vrstom za sva područja gdje prebiva. Rezultata, dakako, ima, ali je ovaj zatornik i dalje prisutan na Korčuli, gdje čini štete, kao i na drugim otocima.
Stari korčulanski ribari, također i lovci, nisu ga uspjeli zatući puškom, pa su u nevolji ljutoj smislili kako da ga dokrajče.
Lovili su ga – vršama !
InfoCAP
NA SLICI
Komotni mungosi dočepaju se hrane na švedskom stolu, na deponijima otpada, ako nema zečića, ptičjih jaja, domaćih kokoši
Foto M. Todorić
