Kičma cjelovitog hrvatskog lovstva, bez obzira na regiju, u državi Hrvatskoj, nesumnjivo je Hrvatski lovački savez.
Uz Hrvatski lovački savez povezuje se čitava jedna povijest . Mi smo nasljednici svega onoga što baštinimo tijekom niza stoljeća i što nam je netko to osigurao, uz Božju pomoć.
Prisjetimo se samo ne tako davnih događaja . I tada se radilo o smjeni jednog drugog, bivšeg rukovodstva naslijeđenog Lovačkog saveza Hrvatske 1998. godine. Na tapetu se je našlo staro rukovodstvo, a motiv za smjenu pronađen je u – neuređenom i neusklađenom statutu tadašnje dragovoljne udruge građana -lovaca i lovkinja.
Spletkaroši su digli glavu ,ponašajući se bahato, misleći vječno ostati u udobnim lovačkim foteljama. Tada je „pukla“ priča o likvidaciji Lovačkog saveza ! Da li je itko pametan doista mislio da će organizirani lovci dopustiti da se „likvidira“ njihova svetinja, Hrvatski lovački savez?
Sigurno da nije. Kako je jednom prigodom kazao pokojni Đuro Dečak – to je bio glasan, ali izvediv razlog da se bivše rukovodstvo odvoji od fotelja na kojima su već godinama sjedili!
Slična se situacija ponavlja i danas . Očigledno jednom dijelu lovaca ne paše sadašnje rukovodstvo, jer vjeruju da su oni, dakle, ti drugi koji bi eventualno naslijedili stare , bolji, spretniji, vještiji, pametniji, savjesniji, radišniji i da će od njih hrvatsko lovstvo imati mnogo više koristi .
Zašto ne , ljudi, naposljetku svi udruženi u građansku udrugu imaju pravo da biraju i budu birani u sva tijela Saveza.
Zahtjeva se izvanredna skupština Hrvatskog lovačkog saveza. Po raznim kantunima kruži nekakvo pismo, čije se riječi mogu prikačiti svakome, tko nešto radi. Jer svatko ima grijeha . Veliki ili malih, grijeha koje, naposljetku, valja netko meritoran dokazati. I to sa puno, puno valjanih argumenata, dokaza, činjenica, ne u stilu rekla-kazala nego stvarno pisanih , čvrstih podataka i činjenica koje „drže vodu „.
Hrvatski lovački savez ima svoj statut. On je, ustvari, njegov Ustav. Po njemu se trebaju svi ravnopravni članovi ponašati, poštivati ga i prema njemu se ophoditi. A u tom statutu lijepo stoje napisana prava i obveze skupštine, Izvršnog odbora, raznih komisija… Naposljetku, samoga predsjednika kao odgovorne osobe.
Eventualno sazivanje izvanredne skupštine , znači, da postoji problem, na što zastupnici imaju apsolutno pravo, ali i obvezu. Zastupnici županijskih lovačkih saveza ( čine skupštinu !) koji su izabrali predsjednika i koji su izabrali uže rukovodstvo-na taj način pozivaju sami sebe neka raspravljaju o eventualnim grijesima aktualnog rukovodstva.
A gdje su oni u svemu tome ?
InfoCAP
