U ličkoj sniježnoj pustoši euroazijski ris veoma se dobro snalazi. Štaviše, super ! Kako je taman doba njegova parenja, a snijega i sniježnih nanosa koliko voliš, sniježna mačka ima veliku prednost pred svim drugim stanovnicima Like i Gorskoga kotara.
Priroda se davno pobrinula za udoban život risa. Zimi mu šape služe kao krplje sa kojima veoma lako pronalazi i krči put, olakšavajući kretanje kroz duboki snijeg.
Što u ovom primjeru i pod ovim zimskim, sniježnim okolnostima – sivi vuk može naškoditi ovoj šarolikoj divljoj mački. Gotovo ništa, budući je priroda obdarila neviđenom vještinom snalaženja, brzinom i, naposljetku, čak joj je omogućila da šape pretvori u – skije !
Hodajući po risjem tragu fotokamera je snimila vuka kako žuri za pjegavom mačkom , valjda, u oskudici dnevnog jelovnika. Kamera je svjedok tog rituala ,ali, naravno, nije poznato kako je vuk prošao,a kako ris .
Da li se je gospodar šume dočepao risa, ili je lukavi ris, kao i obično, izbjegao susret s njime, teško je zaključiti. Poslije vučjeg pohoda po risjem tragu, stvari su se zakomplicirale, u trenutku kada su taj eventualni „susret“ trebale posvjedočiti fotokamere!
Ris obilježava svoj teritorij, živi usamljeničkim životom ali – na njegovu sreću ( ili nesreću ) priroda je odlučila – kao pravedan sudac – da je upravo zima vrijeme parenja. Malo čudno,ali istinito. Možda je ovaj naš ris na slikama, zasad nepoznatog imena, krenuo po mladu, kada mu je za pošao nerazumni vuk željan jedino bogatog jelovnika.
I baš ga briga za risa i njegove mlade…
Za POU – CAPREOLUS. HR IZVIJESTIO IVAN SARIĆ PUŠO
