Među korčulanskim lovcima pronio se glas kako su neki među njima vidjeli dva čaglja u blizini mjesta Ćare.Nije, međutim, poznat izvor te informacije koja je uzbudila otočne lovce , obzirom da su starije generacije lovaca dobro upamtile zlodjela ovog „otočnog vuka“.
I ja sam čuo da su viđena dva čaglja kod Ćare, priča nam Đove Dragojević, lovoovlaštenik uzgajališta divljači na Šakanj Ratu u blizini Vela Luke. Valja provjeriti ovu informaciju …
U potrazi za točnom informacijom kontaktirali smo predsjednika Tonča Tomašića i tajnika Ivana Tomašića Lovačke udruge „Zec“ iz susjedne Smokvice. No, ni oni nam nisu mogli sa sigurnošću kazati da li se ovdje doselio čagalj. Također, nisu isključili mogućnost da se na ove predjele vratio nekadašnji stanovnik Korčule.
U svakom slučaju dilema je ostala. Korčulani, i mladi i stariji lovci dobro znaju kakav je čagalj štetočina i boje se za divljač u svojim lovištima.
Ako je došao na Korčulu, kaže Ivo Jurišić, lovac iz Vrućice na Pelješcu, gdje je još i danas pravo carstvo čagljeva, onda je zasigurno doplivao morskim putem . Znade se da je čagalj odličan plivač i da može pred nevoljom, progonjen od pasa ili neke druge opasnosti, zaći u more i preplivati do Korčule.
Korčulani su odahnuli kada je pred sami Domovinski rat otokom zavladala prava epidemija štenećaka, pasja bolest, koja je na otoku istrijebila pse, ne birajući da li će napasti lovačke pse ili – čagljeve . U to vrijeme bolest je „oborila s nogu“ sve čagljeve obzirom da oni spadaju u obitelj pasa ( Canidae). Od toga vremena čagljeva nema na otoku, premda je, kao i u ovom slučaju, bilo lovaca i mještana koji su kasnijih godina, kao što je slučaj sada- „čagljeve vidjeli ili čuli“, posebno u blizini Vela Luke.
Valja u ovom kontekstu kazati još i to da struka još i dan danas u svojim stručnim analizama navodi otok Korčulu kao lokalitet na kojemu obitava zlatni čagalj ( Canis aureus ). To, međutim, nije točno, znade li se kada je i kako nestao taj zlotvor sa otoka.
Ovoga trenutka čagljeva je više u unutrašnjosti Hrvatske sa tendencijom stalnog širenja i porasta, napose u predjelima uza granicu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom otkuda se širi u više pravaca na ravničarskom dijelu hrvatskih lovišta.
Prvi zapisi o pojavi čaglja na Korčuli datiraju još iz 1491. godine.
