Zec je oduvijek bio divljač vrijedna svake pažnje. Pogotovo u Dalmaciji ,među dalmatinskim lovcima koji ga cijene kao – jelena ! Napose sportskim, zagriženim lovcima na sitnu divljač. Mnoštvo okolnosti dovele su do drastičnog smanjenja zečje populacije posljednjih desetak godina.
Zec je skup ( po mnogima, i lošije kvalitete, ako se posmatra sa aspekta podivljavanja ) da bi se ispuštao u devastirana lovišta. Bez nadzora,odnosno prethodne pripreme ogoljelog lovišta,ali napućenog predatorima. Lovačke udruge nabavljaju pošiljke zeca iz umjetnog uzgoja , najčešće iz domaćih zečinjaka. Otkako smo u Europskoj uniji nabavka ide mnogo jednostavnije i lakše iz Mađarske ili Poljske,ali zečeva je sve manje i kod tih zemalja koliko bi ih bilo nama potrebito.
Bez obzira na visoku cijenu,ali i kvalitetu!
Naposljeku, lovci hoće zeca vidjeti u svojem lovištu, ma kakav bio. U dalmatinskim lovištima sve je rjeđi. Na kopnu i otocima,svejedno, lovni tereni su prazni te su sami lovci, svjesni toga, prekidali lovove u netom protekloj lovnoj sezoni . Premda , ruku na srce, ponegdje su ipak ostale sačuvane mikro lokacije gdje još uvijek ima zečeva. Doduše, one su rjeđe u Dalmaciji nego u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Grupa sinjskih lovaca nekidan je lovila u lovištu kod Ludbrega. Prevalivši stotine kilometara do odredišta ( i natrag ) Sinjani su ipak došli na svoje – lovili su u bogatoj oazi dugouhana kakvog se još može jedino pronaći u dobro uređenim i bogatim ravničarskim lovištima !
Premda su lovili dva tjedna prije završetka lovne sezone , nalovili su se, bogme, sasvim dovoljno . Zečeva je bilo kao u priči, skakali su i trkom, bježali na sve strane, kao nekada u stara dobra vremena. Za taj vrhunski doživljaj , naravno, potrudio se domaćin i njegovo stručno osoblje.
Sinjani su se loveći susreli sa zanimljivom činjenicom. Među 21 odstrijeljena zeca čak 18 njih bili su – zečevi ! Dakle, muški , mužjaci . Zečice tek tri ! Na koncu lova postavili su pitanje – što se, zapravo, dogodilo u lovištu kada je prosjek odstrjela toliko različit.
U pojašnjenju tog doista zanimljivog lova prva je pala napamet pomisao da u skupnom lovu zadnje stradaju zečice. Zbog čega baš zečice ? U prirodi zečica je da do zadnjeg trenutka, savršenim instiktom prepoznavajući nadaleko lovce , hajkače i pse, strpljivo i napeto čekaju. Valjda, „misleći“ da će ih prijeteća , hodajuća opasnost zaobići ! Do zadnjega čekaju da im se lovci približe, toliko blizu kao da će ih „ugaziti“ i u tom treutku-kada više nema izlaza- podižu se i pokušavaju pobjeći zahvaljujući brzim nogama.
Dočim, mužjaci se klone opasnosti i čim osjete približavanje lovaca i pasa podižu se nadaleko. Tako ih se može vidjeti kako skaču sa loga sa starog oranja – u ovo doba godine – čak na 70 ili više metara. Svako gađanje na toj daljini znači siguran promašaj, ili nastrijel zeca odbjeglog iz začaranog kruga lovaca.
Pojedini lovci na zečeve, koji su sav svoj lovački vijek proveli u lovu- misle drugačije. Kažu kako ova pretpostavka nema smisla, ne „drži vodu“. Po njima došlo je do preuranjenog parenja , s obzirom na globalno zatopljenje , i da se ženke bolje skrivaju kako bi zaštitile svoje potomstvo.
Možemo s tješiti da se priroda pobrinula i za te i takve slučajeve. Zečevi su kao vrsta veoma skloni čestom parenju i razmožavanju. Parenje počinje još u vrijeme lovne sezone ! Znade započeti u siječnju i veljači, zavisno o vremenskim prilikama i traje čitavu godinu. Koliko smo puta zatekli u lovu mlade zečeve, ponekad tek ozečene koji su izmakli majčinoj kontroli… Zečica je visoko plodna, izvodi više legala tijekom godine sa 3 do 5 zečića , premda, sa druge strane gledajući- poživi malo mladih . Zbog opasnosti – o čemu se još jednom pobrinula priroda – zečica zeči svoje nasljednike raštrkano, od mjesta do mjesta kako bi osujetila moguću opasnost .
Zeca možemo, kako rekosmo, napućiti u osiromašena lovišta puštanjem iz umjetnog uzgoja i strogim čuvanjem. Još su stari autori, lovci od pera i znanja, stručnjaci zečjeg roda, ukazivali na štednju zečica prilikom podizanja za vrijeme većih , skupnih lovova.
Bez zečica nema ni podmlatka,a time i zečjeg fonda u idućoj lovnoj sezoni. Očigledno , ovim zečjim pitanjima trebali bi se više posvetiti naši lovni stručnjaci. Pogotovu oni koji već u istraživanju prirodnih karakteristika zečeva i njihovih navika imaju znanstvenog iskustva. U tome im mogu dati ruke i uzgajivači zečeva koji su također, baveći se uzgojem zečeva u kavezima, došli do izvjesnih korisnih spoznaja.
Napisao Davor Martić
445 3 minutes read