Božićno blagovanje je prošlo da bi se sinjski lovci zaputili sa svojim odanim ptičarima u Bogom dano Sinjsko polje kako bi „uhvatili“ malo zraka i provjetrili pluća.
Utorak je, sveti Stipan. Među odabranim društvom bilo je i Stjepana. Oni su jedva dočekali izaći u polje i nagutati se friške arije do podneva,a onda opet, zna se. Jela i pića koliko voliš . Tako je to u sinjskom kraju. To je naša navada, nas Sinjana i onih koji korijene vuku sa ovog podneblja.
Skupina lovaca , željna oduška,kao i njihovi ptičari, pogotovu razdragani seteri i kraljevi ravnice, neumorni pointeri, špaltaju Sinjskom poljem. Kažu , ovo je polje sa svojih 64 kvadratna kilometra najveće i najraskošnije u Dalmatinskoj zagori, sabijeno među raskošne Dinare i Kamešnice, te gorde Svilaje.
Ferma za fermom. Doživljaj za doživljajem. Kao da je mjesec kolovoz ili rujan. Prepelica kao u priči.
- Da nam je netko govorio ne bismo vjerovali, ističu sinjski lovci ,čiji ptičari špaltaju poljem , psi njuškaju, fermaju, ne čuje se hitac …Ovo nikad nismo doživjeli, nastavljaju zakleti lovci na prepelice,a to su oni koji čitavu godinu uzgajaju vrhunske pasmine lovačkih pasa da bi izašli u lov par vikenda. Kad za to dođe vrijeme,naravno.
Baš na svetog Stipana prepelica je letjela iz svakog žbunja. Nevjerojatno, pravi pernati spektakl. - Ovaj fenomen ne pamtimo,kazali su nam iskusni sinjski prepeličari. Nikad ovoliko prepelica nismo podigli u ovo doba godine. Eto, naše društvo , sa dobrim psima, podiglo je više od 50 prepelica . U tren. Ovakav rekord ne pamtimo ni u ljetnim zemanima lova!
Prepelica pućpura je naša najmanja poljska koka. Ptica jeravnica, livada i kao preletnica kod nas dolijeće i prelijeće negdje od rujna pa nadalje. Ove sezone, međutim, nešto se očito dogodilo. Ali, to „nešto“ je pozitivno,dobro, barem što se tiće sinjskih lovaca. Ostala je ovdje u ovom blagostanju, u polju punom raskoši, vegetacije i hrane, prezimiti i dočekati toplo proljeće. Da se ponovno susretnu sa svojim kolegicama na putu sa afričkog juga na sjever, gdje bi, u normalnim, okolnostima, zalegle i ostale stvarati potomke.
Ovog puta je drugačije : prepelice će ostati zimovati u Sinjskom polju . Doduše, čim nisu odletjele kad je bila zima, kada se temperatura spustila ispod nule,ali, na sve sreću samo par noćiju, više im hladnoća ne može naškoditi. Na nju je ova naša najmanja koka preletnica jako osjetljiva.
Na koncu, u raskoši Sinjskoga polja dočekati će iduće ljeto. Onda će sinjski lovci feštati – u njihovu polju stasati će najveće „rodilište“ pućpurke u Dalmaciji, neviđeni pernati spektakl kakvog ni najstariji Sinjani ne pamte.
Blago njima, kad ih voli Majka priroda !
FOTOGRAFIJE :
Sinjani očekuju da će iduće sezone lova prepelice biti u izobilju
Foto Dragan Milanović
