Čista zimska idila. Bijela zima. I dok je prvi snijeg zapasao lički krajolik, možda ne toliko koliko se očekivalo prema meteorološkim najavama, krda divljih svinja tumaraju u potrazi za jelovnikom.
Sve je golo, promrzlo, ogoljelo. Ali, tu se, naravno, lovci,a tko bi drugi bio !? Lovci spremni donositi hranu izgladnjeloj divljači kako bi „nekako“ progrmjeli tužne i sumorne zimske dane…
Promrzle divlje svinje hranu pronalaze samo na hranilištima. E, sada tek osjećaju što znači proljeće, što znači vrijeme u godini kada imaju mnoštvo hrane na izboru, kada sve propupa i procvjeta. U oskudici toga , dolaze, naravno, na hranilišta. Čitava je Lika, a s njom i Gorski kotar jedno veliko zimsko hranilište, veliki tanjur pun svakovrsne hrane. To svinjama itekako paše.
One starije , što znači krmače i veprovi , znaju za tu blagodat,kao i za nevolje koje im donosi sniježna zima a s njom i ubitačna golomrazica.
Lovci kažu da je zimi lakše otkriti „svinjske“ tragove. Naravno, snijeg je taj koji ih otkriva i razotkriva. Hranilišta su nedaleko čeke… U tijeku noći čuje se škrgutanje očnjaka. Veprovi imaju prednost, slade se sa darovanim lovčevim menijem.
Za info. pou- capreolus.hr Ivan Sarić Pušo