Vrijeme je lovačkog darivanja. Kud ćeš boljeg vremena nego blagdana Božića i Nove godine, kada lovac lovcu, ili ,najčešće, prijatelju, barem, eto, jednom godišnje daruje sitnu divljač, primjerice čitavog fazana ili zeca . A od krupne divljači daruje se komad , dobar je bokun svakako plećka, ili njen dio, ili dijelovi buta.
To su stari, dobro poznati, europski lovački običaji. No, čini se da su se i ti običaji darivanja lovaca i prijatelja lovstva promijenili.
- Za Božić će mi supruga spremiti izvrsnu deliciju, poslasticu imaš li muškog fazana- pita me prijatelj par dana prije Božića.
- Nema problema. Potruditi ću se …
I ja ti lijepo pribavim fazana i nosim ga prijatelju. Nije lovac, ali voli se družiti s lovcima, prijatan , i sa guštom voli slušati i čuti naše priče…
- Evo ti obećano, darujem ti fazana, po starim lovačkim običajima!
On me pogleda, nasmiješi se i kaže:
- Hvala tebi, ali ovo nije taj fazan. Supruga hoće „golog“, već operjanog fazana…
Stvarno, sine mi kroz glavu, u kojem stoljeću ja živim , pa više nitko neće perušati divljač, puna kuća perja, leti na sve strane…A ja, lude , zaboravio da smo odavna napustili sela.
- Supruga bi već očišćenog fazana, da ga stavi u škrovadu kao božićnu pečenku!
Odavno je nestao običaj darivanja sitne divljači – onako kako ju je Bog stvorio. Fazana, jarebice i drugu pernatu divljač u perju, a zečeve pod krznom.
Nekada se nije smjela darivati divljač ogoljela ili operjana, samo u prirodnoj „odjeći“, jer je jedino tako bila stimulativna i odražavala je sjaj dara, veličinu darivanja i lova. Onda je krenuo običaj da samo vrat sa glavom pernate divljači ili glava zeca ostane u prirodnom stanju…
Dar više nije lovački , propao je lijepi lovački običaj: od divljači u tisuću šarenih pera , nebeskih boja -pogotovu fazana , ostalo je obično meso kokoši, pod snagom strojeva za čišćenje u komercijalnim lovištima.
Moj prijatelj je trebao dobiti takvog fazana- da bi mu supruga bila zadovoljna. Kažu mi, mlade neće i ne znaju čistiti divljač, a naše stare baš i nemaju priliku.
Tako je moj vrli prijatelj obiteljski blagdan sveo na pečenku – kokoš ili puricu, svejedno.
Propade još jedan lijepi lovački običaj. Drugi put -ako ga bude- bit ću pametniji!
InfoCAP
