Zabijelilo se vrgoračko gorje-kao nikad ranije!
Veliki Šibenik, planinski masiv na 1304 metara n/m kao da se natjecanje sa susjednim Biokovom. Malo je reći sniga do kolina. Ima ga , brate, koliko voliš. Negdje ga je napadalo čitav metar, pa i mnogo više. Snježni nanosi zapriječili su prolaz do najvišeg vrha Mihovila i Šibenika. Posebno je opasno na okukama, tamo je bijeli pokrivač prekrio toliko da nema vozila koje će proći.
Gorski Šibenik ponosno stoji između uzvišenja Ober (1098 , ) i Medviđe ploče (1076 m ), gdje se nalazi čuvena Milina zasida. Vječno sastajalište lovaca.
Stari lovci imali su običaj kazati – snig pada da divljači trag otkrije! Ima u tome istine. Na svim putevima i stazama divljači, vidljivi su tragovi. U onoj proljetnoj kamenitoj pustoši, kada sve zazeleni stječe se dojam kao da divljači nema, da se negdje duboko skrila ili razbježala po nizinama. Ali, čim pade snijega eto ti divljači. Kao da se ponovno vratila…
Grabežljivci smjelo hodaju po tragu planinskog zeca i divlje svinje, pokušavajući ih susresti. Negdje se vide i tragovi jarebice…
Lovci prvi dolaze upomoć . Organizirano, sa punim košarama ,na nekim mjestima mogu proći jedino sa natovarenim konjima.
Gluha tišina para uši. Jedinstven, rijedak ugođaj. U lovištu su lovci, pomažu a ne love. Snijeg je za ovo područje elementarna nepogoda. To svi znaju. Bogme, nema ni krivolovaca i njima se studen zavukla pod kožu!
Nema nikog na vidiku na ovoj nepreglednoj bjelini. Takvi smo mi, ljubitelji prirode, malo pričamo, kad je posrijedi briga za opstanak divljači, ali zato puno radimo!
INFOCAP
