Lov nije zabava.
Ako u sebi sadrži dijelić viteške raskoši onda doista od nas, lovaca i lovkinja zahtjeva maksimum odgovornosti, časti,morala, karaktera.
Kao što lov sadrži niz komponenata tako i rukovanje oružjem nije tek puka znatiželja niti, ponekad ispresijecana suvišnom slobodom i neopreznošću,voljom i željom da se dokažemo kako smo upravo najbolji, prvi lovci svojega kraja, ili prvi lovci toga vikend lova.
Lov ne podnosi više “kralja lova“.
Puška nije igračka.
Nevolji ne treba puno da nas zadesi. I da nam pokvari gušte lijepog i ugodnog druženja, istinskog lova i ljubavi prema prirodi i divljači, kojoj sa puškom u sigurnoj ruci prilazimo kao ispravni lovci, kao lovci koji od darova prirode ne traže koristi.
Zlo dolazi samo od sebe.
No, mi kao čuvari prirode nekad mu damo poticaj. Možda smo najčešće u nedoumici, ili se na tren zagubimo u prirodnoj raskoši, pa učinimo nešto što inače nikad u životu , niti bilo gdje, niti bilo kad ne bismo napravili. A onda nas, kada je već sve gotovo- od zle kobi, od moguće smrti, koju smo prouzročili bližnjemu u lovu, dijeli tek nekoliko sudbonosnih sekunda.
U pružanju prve pomoći ozlijeđenom u lovu možemo spriječiti i zaustaviti nečiju pogibelj.
Zbog toga je veoma važno savladati gradivo iz pružanja pomoći u najkraćem mogućem vremenu, što brže, stručnije i bez dvoumljenja. Jer, upravo tih par sekunda može biti odlučujuće u spašavanju nečijeg života.
Lov se provodi i u brdskoplaninskim predjelima, gdje je, u slučaju da se dogodi zlo- teško,ili naprosto nemoguće, u što kraćem vremenu- ozlijeđenome pružiti neophodnu stručnu pomoć. Bez obzira o kakvoj se ozlijedi radilo. Zbog toga nije slučajno u popis nastavnih predmeta na lovačkim učilištima uvrštena obavezna nastavna priprava polaznika u savladavanju postupka pružanja prve pomoći.
Naša, nestručna,ali u tom kobnom trenutku ,negdje u bespuću, na velikoj nadmorskoj visini- jedina pomoć, može spasiti nečiji život- dok ne dođe stručna medicinska pomoć.
Lov se znade organizirati na visokim planinskim predjelima, u brdima gdje obitava određena divljač, a gdje, u slučaju pružanja pomoći- svaka stručna pomoć biva zakašnjela ,nekad,nažalost, bez učinka.
U skupnim lovovima preporuča se da se u lov angažiraju lovci liječnici, ili medicinsko osoblje, lovkinje koje rade kao medicinske sestre ili pak medicinska braća. Što je ozlijeđeni bliže pomoći, ima većeg izgleda da prebrodi nastrijel ili neku drugu ozlijedu.
Upravo zbog svih tih i takvih razloga Lovačko učilište Capreolus, iz pera svojih najboljih suradnika, objavilo je priručnik VODIČ KROZ SIGURAN LOV I PRUŽANJE PRVE POMOĆI.
Prva pomoć u lovu sastavni je dio edukativnog ciklusa koje mora proći i savladati svaki polaznik za lovca i lovkinju. Barem u lovačkom učilištu CAPREOLUS. Za druge i druge (škole) ne znamo, pogotovo za neke koje znaju svakome spočitavati koješta, a nisu sposobni ,od pustih lovnih stručnjaka, napisati niti tiskati običan lovački udžbenik!
Našim polaznicima nudimo vrhunski posložen Capreulosov Vodič, drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. U Vodiču se prvi put, pored postupka pružanja prve pomoći unesrećenima opisuje način kako ukazati prvu pomoć nastrijeljenim ili ozlijeđenim lovačkim psima u susretu sa divljim svinjama!
Vodič kroz siguran lov jedino je poznato izdanje u hrvatskoj lovačkoj književnosti u sferi obuke polaznika za lovce i lovkinje.
Vodič bi trebao imati kod sebe svaki lovac i lovkinja, pogotovu mlađi članovi velike lovačke obitelji, noseći ga u ruksaku ili lovačkoj torbi.
Da, ne daj Bože, ako zatreba neka je pri ruci!
CAPPRESS
Pored teoretske obuke, koju vodi dr. med. Edisa Ercegović, polaznici savladavaju praktičnu obuku u gađanju, letećih ili stojećih meta, što je jamstvo da će i u lovu primjeniti sve ono što su naučili i spoznali tijekom obuke
Dr. med. Edisa Ercegović, sudski vještak, predavač na Lovačkom učilištu Capreolus
