Dok turistički prospekti dalmatinske otoke opisuju kao netaknutu oazu mira, na kršu Mljeta, Hvara i Visa odvija se tiha, ali razorna invazija. Prema slobodnoj procjeni oko tri tisuće podivljalih koza, životinja koje su odavno izmakle kontroli čovjeka i nadzoru veterinarskog sustava, danas su najveća prijetnja otočnim ekosustavima, kulturnoj baštini i sigurnosti građana. Ono što neupućenom promatraču izgleda kao povratak prirodi, za lokalne maslinare, vinogradare i lovce predstavlja ‘tempiranu bombu’. Ove životinje više nisu domaće blago, već destruktivna sila koja ruši stoljetne suhozide, devastira mlade nasade i, u potrazi za vodom, sve češće okupira pojilišta divljači, kao i bazene luksuznih vila, ostavljajući iza sebe ne samo štetu, već i ozbiljan rizik od zaraznih bolesti. Vrijeme je da se zapitamo: tko vlada našim otocima i zašto aktualna rješenja o izlučivanju još uvijek gube bitku s prirodnom reprodukcijom podivljalih krda.
NA MLJETU I HVARU OBITAVA OKO 3000 PODIVLJALIH KOZA
Podivljale koze su, barem prema onome što nam je ne baš tako davno pripovijedao Mario Dabelić – predsjednik Lovačkog društva ‘Mljet’, golemi problem na najjužnijem od tri spomenuta škoja. Riječ je o oko 2 tisuće grla tih napuštenih domaćih životinja koje tamo slobodno i bez nadzora lutaju prostorom lovišta te nacionalnim parkom u kojem lov općenito nije dopušten, a da nisu registrirane, nemaju vlasnika ili posjednika, nisu propisno označene, niti pod veterinarskim nadzorom. Zapadnim i nešto manje središnjim dijelom otoka Hvara trenutno se kreće više od 500 podivljalih koza, a krdo je u posljednja dva desetljeća nastalo od početnog stada od tek 50-tak životinja, no spomenuta pošast nije zaobišla ni Vis, naš najudaljeniji naseljeni pučinski otok.
Naravno, puštanje podivljalih domaćih vrsta u prirodu zabranjeno je odredbama Zakona o lovstvu, pa stoga Ministarstvo poljoprivrede može svojim Rješenjem, radi zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže staništa, divljači te divlje faune i flore, odrediti način trajnog ili djelomičnog uklanjanja spomenutih životinja. Tome redovito prethodi stručni nadzor Državnog inspektorata kojim se zapravo utvrđuje da nisu pod nadzorom čovjeka i da kao svojevrsni rezervoari bolesti predstavljaju zdravstveni rizik (zoonoze, prvenstveno Q-groznice i bruceloze), odnosno da mogu ugroziti divljač, preostali legalni stočni fond, pa i ljude (turiste i šetače).
Znakovito je da su za bivše vlasnike, koji se najčešće znaju i početno bune protiv takvih Rješenja, propisane ozbiljne novčane kazne što za fizičke osobe mogu biti i veće od tisuću eura. Također treba naglasiti da važeći Zakon o zaštiti životinja dopunjuje odgovornost vlasnika jer zabranjuje napuštanje životinja i propisuje da je vlasnik podivljalih domaćih životinja dužan nadoknaditi svu štetu koju one počine. Novina je i to da je izmjenama Kaznenog zakona (NN 36/24) napuštanje domaće životinje, kućnog ljubimca ili divlje životinje od tada postalo kazneno djelo. Sukladno članku 205.a osobe koje napuste životinju mogu biti kažnjene zatvorom do godinu dana, dok počiniteljima za teži oblik toga djela (smrt životinje ili napuštanje većeg broja životinja) prijeti kazna zatvora čak do dvije godine.
LOVNI TERENI TEŠKI, DOPUŠTENJA ZA ODSTREL OSTAJU „NA PAPIRU“
Ministarstvo kako znamo iz dosadašnje prakse postupa po zahtjevima zainteresiranih stranki, a svojim rješenjima propisuje način uporabe lovačkog oružja i naboja, rok izvršenja, te način evidentiranja i izvještavanja o broju, vrsti i kategoriji odstrijeljenih životinja s tim da se lov i odstrel obavljaju isključivo pojedinačnim lovom. I to je dobro, međutim, na terenu se pojavljuju objektivne poteškoće njihovih realizacija naročito zbog limitiranog broja lovaca, a i tereni su istini za volju veoma teški, tj. zahtjevni i nepristupačni.
U zajedničkom otvorenom lovištu LD ‘Mljet’ na razini jedne godine odstreli se tek nekoliko desetaka podivljalih koza, dok su Hvarani u posljednje dvije godine uklonili ukupno 140 takvih životinja. Ove lovne godine se, prema riječima Marija Lušića Bulića ,predsjednika LU otoka Hvara, očekuje odstrel još 100 grla kako je Ministarstvo svojim Rješenjem i odredilo. Početno su problem još 2009. godine pokušali riješiti podizanjem velike ograde u koju su se prikupljale koze, međutim, dobar dio njih ponovno je završio u lovištu gdje je uslijedila prava ekspanzija tih životinja budući da gotovo svaka ženka godišnje dobije od jednog do tri mladunčeta.
Dakle, prirodni prirast svugdje je znatno brži od trenutnog tempa izlučivanja, tako da je i hvarskih 100 grla godišnje tek ‘grebanje po površini’. A Vis je zaista dobar primjer zbog svojedobnog korištenja ‘pomoći sa strane’, bilo je to 2014. kada su organizirali humanitarnu akciju ‘Koze za Gunju’. Podivljale koze su za tu namjenu čak desetak dana lovili članovi Udruge “Zdenčina 1562” i Zagrebački branitelji Vukovara u suradnji s Gradom Visom i Zadrugom za etično financiranje te tako prevenirali veće štete koje bi te životinje počinile. Prema tome, svima bi takva pomoć dobro došla, a možda bi bilo pametno promisliti treba li poticati i državu da subvencionira svaki odstreljeni primjerak (kao kod divljih svinja u nekim regijama)?
IZLAZ SE TRAŽI U ANGAŽIRANJU „SPECIJALACA“ IZ REDOVA LOVACA
Naposljetku mogli bismo zaključiti da je problem podivljalih koza u Dalmaciji odavno nadrastao lokalne okvire i postao pitanje nacionalne ekološke i zdravstvene sigurnosti. Dosadašnja rješenja Ministarstva poljoprivrede o djelomičnom izlučivanju, poput aktualne kvote od 100 grla na Otoku sunca, korak su u dobrom smjeru, ali u borbi protiv biologije i nevjerojatne stope reprodukcije, taj korak je doista prekratak.
Ako se problem želi riješiti, naprosto je potrebna promjena paradigme. Lokalna lovačka društva, unatoč velikom trudu i stručnosti, ne mogu sama nositi teret ovog golemog posla na nepristupačnim otočnim terenima. Rješenje leži u sustavnoj mobilizaciji: otvaranju protokola koji bi omogućili dolazak obučenih lovaca ‘sa strane’ uz strogu koordinaciju domaćina, financijsku subvenciju države za svaki potvrđeni odstrel, pa i rješavanje pravne sigurnosti oko zbrinjavanja mesa.
Javnost mora shvatiti – uklanjanje ovih životinja nije čin okrutnosti, već nužna higijena prostora i zaštita biološke ravnoteže. Ako dozvolimo da podivljala koza pobjedi autohtonog maslinara i sruši suhozid koji su generacije gradile svojim žuljevitim rukama, nismo izgubili samo poljoprivrednu kulturu, izgubili smo identitet naših otoka. Vrijeme za ‘djelomična’ rješenja je isteklo – jedini put naprijed je dosljedna i potpuna provedba akcija na terenu, uz podršku cijele lovačke zajednice i države koja mora stati iza onih koji čuvaju njezin teritorij.
InfoCAP, Specijalno sa Hvara Mirko Crnčević
Podivljale koze na Mljetu (Mario Dabelić), Odstrel podivljalih koza na Mljetu (Mario Dabelić)
Odstrel podivljalih koza na Mljetu (Mario Dabelić), Podivljale koze često tragaju za vodom – snimljeno na Hvaru (Sunčani Hvar) , Mato Čičak, predsjednik HLS-a – s odstreljenim podivljalim jarcem na otoku Hvaru (Foto_ Prosper Vlahović)
