vijesti

U LOVIŠTU „ŠIBENIK VRGORAC“ RADI SE I NA PLUS 40 Lovci „Obera“ predvođeni lovočuvarom Matom Vranješem, Antom Pivčevićem i Antom Bartulinom, redovito pune vodom pojilišta u „živom „ kamenu

Svaku malo, snažno, brutalno,toplinski udari ostavljaju divljač bez ijedne kapi pitke vode. Dalmacija naprosto gori, ljetni vrući jezičci haraju lovištima.
Elementarna nepogoda kakava se ne pamti. Što će ostati od divljači, ni sam Bog ne zna, prepričavaju lovci koji doista vode brigu i skrb o strašnoj bezvodici.
No, sve ima svoje granice. Pa tako i ova nesnosna, dosada nikad zabilježena vrućina. Plus je 40 stupnjeva ! Da bi žednoj divljači priskrbili dovoljno vode, ovaj put se lovci Obera nisu obratili mjesnim vatrogascima.Računaju, imaju, bogme, oni posla i preko glave, razmišljaju lovci Obera , znajući da bi im prijatelji u vatrogasnim odorama pomogli,ali ne usude se bilo šta pitati, niti jednu kap vode, dok je stanje na požarištima takvo kakvo jeste.
Zato je Bajina momčad, što hoće reći momčad glavnog lovnika Miljenka Barića, uzela „stvar u svoje ruke“ i divljači čitavo ljeto su donosili vodu i hranu u lovištu „Šibenik – Vrgorac“. Zapravo, riječ je lovno edukativnom središtu u kojem se obučavaju mladi lovci .
Marljiva trojka, lovočuvar Mate Vranješ, potom Ante Pivčević Patrona i Ante Bartulin, sve odreda vrhunski lovački kadar- dohvatila su svojski posla : izgradili su nove , uredili stare pojilice– lokve – za divljač, onako, u živom kamenjaru , po mjeri kako su radili naši stari lovci. Sa malo cementa uredili su pojilište, koje je sa tri strane već prirodno dagrađeno, što znači da bi u živom kamenu nalili vodu i eto, ti, brate pojilišta kakvog nema nigdje drugdje osim na kamenjaru.
S druga strane, uhvatili su se motike i na konju dopremili vodu – zlatne kapi Cetine koje su ulili u netom sagrađene lokve – pojilišta – u zemlji. Sve po zanatu, onako kako doistatreba urediti pojilice a da ne propušta dragocijenu vodu.
Lovci su napunili kukuruzom i i pokrenuli solarne hranilice na obroncima velebnog brda Šibenik.
Mate Vranješ skrenuo nam je posebnu pozornost na jednu čudnovatu pojavu : na 1400 metara nadmorske visine, u podnožju jedne automatske hranilice u surom kamenu , zamislite- niknuo je nitko drugi nego – suncokret, biljka ravničarskih podneblja !

INFOCAP

Back to top button
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.