Stari (lovački) naziv medvjeda je – medjed ! Dakle, životinja – zvijer – koja se voli častiti – medom.
Medjed voli med i otuda potječe njegovo pravo ime.
No, tijekom desetljeća ime je promijenio u – današnje, a to je – medvjed. Tome je kriv samo čovjek…
Medved, dakle, naš novi gost, kakav god izgledao, onako ogroman, div, grdosija, nije opasan. Nije opasan jer se plaši čovjeka, a napada , kao i svaka druga životinja u samoobrani.
Na pragu smo snježne zime. Barem tako kažu meteorolozi. Medvjed umjesto da se zavuče u toli brlog , gdje sam sebe hrani par mjeseci, pokrene se i – kamo će nego prema omiljenoj Dalmaciji. Već se udomaćio u brdsko-planinskim predjelima Dalmacije, prešavši iz susjedne nam Bosne i Hercegovine, tako da ga već ima dovoljno – na nekim lokacijama (lovištima) – da ga se slobodno može uvrstiti u lovnogospodarske planove.
Medo je šumski gotovan. Naučio je lako dolaziti do dnevnog obroka- pored kuća u selima kojim ga put prema moru nanese – gosti se otpacima hane. I zadovoljan je !
Kod nas je u gorskoj Hrvatskoj ,kažu – oko 900 medvjeda, a lovci ne love mlade medvjede do 100 kg. Ne služe lovcima na trofeje, barem tako oni kažu, osim, možda, nekima za divljačinu…
Priče kako je medvjed opasan su samo priče. Još je stari, ugledni poznavalac „medine duše“ inž. Alojzije Frković- govorio da kada s krećete šumom pjevajte, govorite, kašljite, fućkajte, i ako je medo u blizini on vas je čuo, prepoznao i – pobjegao bez da će vas dirati.
Jedino može se braniti u samoobrani.
Drugačije je ćudi, međutim, medvjedica, pogotovu ako su joj mladi u blizini. Mladi bi se igrali, čak će potrčati prema vama kako bi se poigrali…Tek se onda čuvajte, što brže dajte petama vjetra!
Dalmacija je već postala omiljena – turistička – destinacija i za medvjede. Vjeruje se, od oka, da ih se udomaćilo oko 200 tih gorostasa. Nitko ih, međutim, nije izbrojio.
Dobili smo novu krupnu divljač, a s njom i jelene, srne…
Neka njih !
InfoCAP
