Sreća je naša, za hrvatsko lovstvo, da možemo iz današnje perspektive- obzirom na našu bogatu povijesnu ostavštinu zapisanu u više listova i valjanih i kompetentnih dokumenata – sagledati što se sve događalo u svezi osnivanja Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju (negdje je bio i dodatak „Međimurje „ ). Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju osnovan je, kako je znano, 10. prosinca 1925. godine u Zagrebu, prije svega- zalaganjem neprikosnovenog autoriteta dr. Milovana Zoričića.
U to vrijeme ugledni slavonski profesor Dragutin Kišpatić ispisivao je list Glas lovdžije, Lovački vjesnik za Osijek i širu okolinu. Bio je i osnivač ,urednik ,ali i „nadmeštar“ (predsjednik) Lovdžije, prvog Sreskog Saveznog lovačkog udruženja u Osijeku.
U Vinkovcima je izlazio Posavski lovac, čiji je vlasnik, urednik i pisac bio Jaroslav Šugh. Šumar po struci, stručnjak i kvalitetan pisac Šugh je dao „ruku“ prof. Kišpatiću kada su se 19. travnja 1925. godine u Novoj Gradiški sastali izaslanici lovačkih društava iz Hrvatske i Slavonije te zagrebačkog Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva.
Skup je u ime združenih 1258 lovaca, većinom su nazočili zastupnici iz redova veteranske Gajeve, trebao odlučiti o osnivanju uporednog, još jednog lovačkog udruženja na nacionalnoj razini – Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, preteče današnjeg Hrvatskog lovačkog saveza.
Prof. Kišpatiću i njegovim sljedbenicima, odnosno dijelu zastupnika , nije bilo jasno zbog čega se osniva novi Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, kad već imamo, kako su tvrdili- Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva. Lovačko-ribarski vjesnik , kao glasilo tog društva- na sva je zvona pozdravljao osnivanje Saveza, obzirom na njegov sadržaj rada i djelovanja. Prema tadašnjim izvještajima o osnivanju Saveza, a što je obrazložio prof. Kišpatić u Glasu lovdžije – ta ideja kod lovaca nije naišla na odobravanje.
Prof. Kišpatić napisao je u lipnju 1925. godine članak naslovljen zanimljivim i, dakako, opreznim naslovom „Samo polako pa sigurno“. Netom iza ovog članka napisao je još jedan u kojemu je kazao „kako ideja o formiranju novog Saveza unosi zabunu u lovačke redove. Jedino je ona opravdana ako je Hrvatsko društvo slabo, iako u njegovu slabost ne vjerujemo“, upozorivši idejne začetnike novog lovačkog ustroja da „strogo paze kako ne bi razvrgnuli sve ono dobro što već imaju!“.
U tom je članku prof. Kišpatić napisao znakovitu rečenicu: „Ambiciozni ljudi svojski rade na tome da se na račun nas lovaca koriste kako bi oni ostvarili neke svoje privatne interese.“
Prof. Kišpatić protumačio je osnivanje Saveza kao „osobni interes“ nekih pojedinaca, dok su još sjedili na stolicama Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva…
Konačno, došao je i taj dan koji je označio novu povijest hrvatskog lovstva. U Zagrebu su se sastali zastupnici na lovačkoj konferenciji (skupštini) 10.prosinca 1925. godine s ciljem osnivanja Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju ( i Međimurje ).
Konferenciju je vodio kraljevski banski savjetnik dr. Milovan Zoričić, ugledni pravnik, političar i lovac, obiteljskim korijenima iz Novog Vinodolskog, u svojstvu predsjednika Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva.
Na toj je konferenciji delegat novogradiškog lovačkog udruženja Dragutin Retl iznio prijedlog o osnivanju novog Saveza. Na njegov prijedlog reagirao je protuprijedlogom zastupnik osječkih lovaca prof. Dragutin Kišpatić.
Među nazočnih 27 delegata na lovačkoj konferenciji, osnivačkoj Skupštini Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju većina delegata je podržala Kišpatićev prijedlog.
No, na skupštini je, po pisanju prof. Kišpatića „nastala uzrujanost, jer se manjina nije dala pokoriti većini“, ali je onda nastupio dr. Zoričić, nesumnjivo autoritet, čovjek od povjerenja, lovni znalac, vrsni pravnik…
I cijela priča oko osnivanja novog Saveza dobila je drugačije okvire ! I oni delegati koji su bili uvjetno rečeno protiv – podržali su osnivanje nove organizacione forme .
Dr Zoričić je kazao, po pisanom tragu Glasa lovdžije kako „novi Savez neće krnjiti ugled i tradiciju Hrvatskog društva, pogotovu što će Društvo sa velikom reputacijom u svijetu lovstva stupiti ravnopravno u članstvo nove organizacije.“
Ova Zoričićeva izjava okrenula je delegate, tako da su prof. Kišpatić i Stjepan Dragonić ostali u manjini, prema pisanju prof. Kišpatića, zastupnika slavonskih lovaca.
Na osnivačkoj skupštini „obavljen je izbor glavne uprave“. Za predsjednika Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju izabran je dr. Milovan Zoričić iz Zagreba, koji je, unatoč tom izboru, dalje obnašao funkciju predsjednika Hrvatskog društva za gajenja lova i ribarstva. Za prvog dopredsjednika izabran je Vilim Dojković iz Zagreba, a za drugog dopredsjednika dr. Augost Retl iz Nove Gradiške.
Prvi tajnik bio je prof. dr. Miroslav Hirtc iz Zagreba, a drugi tajnik inž. Ivan Čeović također iz Zagreba, dok je za blagajnika izabran Nikola Ivančević.
Članovi glavne uprave (odbornici) bili su: prof. dr. Ervin Rossler iz Zagreba, Ivan Hercezi iz Zagreba, Franjo Pajković iz Osijeka, Josip Rauwer iz Zlatara, dr. Ivan Banković iz Jaske, dr. Viktor Balić iz Kostajnice, August Bartolović iz Virovitice, Filip Račić iz Karlovca, Antun Adamović iz Vinkovaca, Ivo Polić iz Sušaka i Đuro Knek iz Bjelovara. Njihovi zamjenici bili su: Mirko Šterl, Vukovar, Imbro Igalfy, Trnovac, Stjepan Prahir, Velika Gorica, Vjekoslav Gagliardi, Sv. Ivan Zelina, Ernest Konigsdorfsr, Sutina te Ante Šuperina, Sisak.
Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju nastojati će svojim radom postati „informacioni organ javnih vlasti“. Na idućoj skupštini, čim budu odobrena društvena pravila, Savez će predstavljati „veliku i moćnu organizaciju“.
U Savez se mogu učlaniti lovačka društva uredno registrirana kod nadležnih vlasti, kao i ona koja mogu dokazati da su društvena pravila poslali na odobrenje.
Sve stručne vijesti, kao i vijesti Saveza izlaziti će u glasilu Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, Lovačko-ribarskom vjesniku, u drugim lovačkim listovima te u sportskoj rubrici zagrebačkog Jutarnjeg lista koja izlazi kao prilog toga lista svakog ponedjeljka.
Izvanredna skupština Saveza lovačkih društava Banovine Hrvatske 5. svibnja 1940. godine odala je priznanje dr. Milovanu Zoričiću za sve ono što je učinio na unapređenju i razvoju hrvatskog lovstva. Nakon 15 godina upornog rada na probitku lovstva dr. Zoričić je na toj skupštini podnio ostavku u svojstvu predsjednika. Teško bolestan poručio je zastupnicima da nas „raduje što je Hrvatska postala banovina i da smo mi lovci prvi koji smo uredili Središnji savez na federalnoj osnovi u vrijeme kada se samo spominjanje federalnih oblika smatralo zločinom“.
Na toj skupštini je odano priznanje dr. Zoričiću, „čovjeku svjetskog glasa, punog znanja o lovu i lovstvu, koji je znao lov podignuti i očuvati na visokoj razini. Takovog nema u cijeloj Europi…“
Inače, na kraju svakako valja kazati da je nacionalni lovački magazin Dobra kob, u izdanju Slobodne Dalmacije, u svoje dvije tiskane brošure, u razdoblju od dvadeset godina, donio sve o osnivanju Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, kada smo obilježavali vrijedne obljetnice, i to 80 i 90 godina djelovanja u službi prirode i lovstva.
InfoCap
