Bilo je potrebno više od dva desetljeća da bi zainteresirani krugovi stočara i lovaca u Hrvatskoj doznali – da je vučji rod „preko noći“ genetski čist, što znači da vukovima u Dalmatinskoj zagori- odjednom – ne struji uzavrela krv križane vučice i njemačkog ovčara.
Istraživanjem čistoće sivog vuka lovačka javnost je korektno obaviještena –o čemu smo informirani putem web stranica – kako je znanstveno potvrđeno da u Hrvatskoj nema više ozloglašenog vukopasa, potomka nesuđenog braka vučice i njemačkog ovčara.
Dalmatinski haračlija bez konkurencije, zloglasni vukopas, dva desetljeća punio je stupce lovačkog tiska, pa i magazina Dobra kob i unosio strah među stočare i lovce, ali i mještane pojedinih perifernih mjesta. Iz znalačkog pera vrsnih lovaca , još bolje, vukolovaca , lovaca na bastarde- čitatelji su tijekom niza godina pratili što se događa u svijetu vukova , o napadima vuk, ali još više o krvoločnim gozbama njegovog krvnog potomka.
Vukopas je godinama širio strah i trepet među dalmatinskim stočarima uplašenim lovcima za svoje dragocjene goniče.
U svako doba dana i noći stočari su strepili od njegove zlo ćudi, lovci su se plašili za uzgojenu divljač, ali i za život skupocjenih pasa goniča kada bi lovili divlje svinje u brdsko-planinskim lovištima, skrivenom carstvu vukopasa.
Podsjetimo se na zapanjujuća otkrića sada već pokojnog lovnog znalca Radoslava Bekavca. On je svjedočio da je u imotskom kraju rođen prvi bastard psa i vuka, pišući o zatočeništvu vučice i njemačkog ovčara, kada je iz tog prisilnog braka ponikao – prvi vukopas , ćudljivi zločinac Dalmacije !
Pored toga, a na osnovu tih i takvih pogubnih saznanja, iz broja u broj Dobre kobi , Bekavac je marljivo pratio što se to događa u svijetu vučjeg roda, strogo zaštićenog predstavnika jedne od trojice veličanstvenih u prirodi.
I sada, nakon toliko muke i nevolje, kada je vukopas već identificiran, konačno, objavljena je hit – vijest – u Hrvatskoj nema više vukopasa, bastarda vuka i psa, što znači da je znanstveno dokazano kako je sada vuk- potpuno čist !
I da nema ni zere divlje krvi novopečenog potomka, tihog ubojice, prefriganog lukavca, koji bi se prišuljao kućama i zgrabio prvo živo što mu se nađe pod krvavim očnjacima.
Stočari će , sudeći po svemu, odahnuti. Njihovu stoku od sada će klati samo sivi vuk, koji je, inače, sada blaže sankcioniran, što znači da će se moći loviti, postao je divljač, u skladu sa Akcijskim planom gospodarenja.
Nije, međutim, nigdje navedeno, obzirom na promijenjene okolnosti- tko će dalje plaćati počinjenu štetu stočarima i lovcima?
Strah nas je da će pasti na nejaka leđa ( čitaj – blagajnu )lovačkih udruga !
Svih proteklih godina strepnji dalmatinskih stočara i lovaca pridružio se imotski lovac na vukove u Bosni i Hercegovini i vrsni preparator Roko Rebić, kao i lovni stručnjak, zagvoški lovac Ivica Buljubašić.
Oni su dva desetljeća surađivali u Dobroj kobi, ispisali bezbroj stranica svojih doživljaja, ali i prepričavajući tuđe nevolje u susretu sa vukom i vukopasom.
U lovačkim redovima trenutno nema iskusnijeg stručnjaka i lovca od Roka Rebića. Kao što sam reče, u bogatoj lovačkoj karijeri odstrijelio u šest godina traganja vučjim stopama- čak 25 vukova na području susjedne Bosne i Hercegovine. Preparirao je desetke vukopasa lovaca koji su k njemu s trofejem došli iz susjedne države, ne raspoznajući i ne razlikujući vuka od vukopasa po crnom paležu na prednjim nogama !
Vuk je vuk, vukopas je vukopas, bez obzira gdje on bio odstrijeljen, bez obzira na ćud i navike ove hrabre zvijeri.
U srpnju 2019. godine, dakle, prije gotovo šest godina, u intervjuu Dobroj kobi Rebić je postavio objektivno dijagnozu uvažavajući činjenicu o invaziji vukopasa : U idućih deset godina nestati će i posljednji vuk !
Već je proteklo šest godina, preostaju još četiri godina da se ispuni priča iskusnog Roka Rebića- hoće li nam „sjesti za vrat“ potomci imotskog ovčara u idućem razdoblju.
Po najnovijim istraživanjima, očito, iskusni Roko Rebić, stari vukolovac, pogriješio je dajući ocjenu o invaziji vukopasa, koji će potopiti čistog sivog vuka !
Valja, inače, pridodati da su se naručitelj i autori ovog istraživanja ogradili zaključivši „da se broj uzoraka ne odnosi na veličinu populacije vuka u RH već je rezultat prikupljenih uzoraka DNK“.
Korektno, u svakom slučaju. Ali, ovoga puta doista nedovoljno.
InfoCAP
NA SLIKAMA
Isječci samo nekih od brojnih članaka o krvoločnom razbojniku, dalmatinskom vukopasu, rođenom u neprirodnom braku vučice i njemačkog ovčara, za posljednjih 20 godina
