U miru i tišini splitskog Lovrinca sahranjen je veliki, hrabri i pošten čovjek, odani prijatelj Zoran Jelaska. Otišao je naš Zoran na putu bez povratka da bi se na vječnim poljanama Svetog Huberta pridružio svojoj braći, Vicku, Borisu i Ivici, plejadi vrhunskih prijatelja lova i lovstva, uzgajivača i časnih lovaca.
Zoran je upisan u povjesnicu splitskoga i dalmatinskog lovstva kao pouzdan i odgovoran lovac i prijatelj divljači i Majke prirode. Za života je ostavio trajan spomen gradeći hrvatsko lovstvo u svojoj matičnoj lovačkoj udruzi, među splitskim lovcima, Lovačkoj udruzi Split u čiji je probitak utkao dio sebe i svojeg časnog i etičnog života kao lovac, lovački dužnosnik i učitelj lovaca.
Obnašao je mnoge odgovorne funkcije, od lovnika pa do lovočuvara. Odazivao se na svaki poziv za radnu akciju, svagdje je čista srca dolazio i imao susret s lovcima , još od nekih starih, davnih vremena, kada je čuveni Vice vodio tada najmogoljudniji lovački korpus Splita sa više od 650 začlanjenih lovaca.
Dugo je obnašao dužnost člana upravnih tijela, aktivno sudjelovao i pomagao u radnim akcijama , gradio jednu novu asocijaciju lovaca, ostavljajući u naslijeđe budućim naraštajima sve ono što čini suštinu i krvotok suvremenog hrvatskog lovstva. Mi stariji, njegovi kolege i prijatelji, sjećamo se i jednog od mnogih detalja iz Zoranovog lovačkog života. Sa braćom, Vickom i Ivicom, uzgojio u „svojoj bašti na Bilicama 70 fazana koje su ispustili u Splitsko polje, za koje su bili pokoljenjima povezani kako bi obogatili fond divljači …“
Sjećamo se i svih onih akcija i aktivnosti kada su u Splitskome polju podigli više uzgajališta fazana i zečeva, kada su se svojski uhvatili posla na gradnji lovnih objekata, a sve da bi za splitske lovce od njihova polja napravili istinski rezervat divljači.
Svagdje gdje je trebalo uskočiti, pomoći s radom i u radu, bilo kada i bilo gdje, pa i u splitskoj Zagori, odazivala su se braća Jelaska, ili, kako smo ih zvali „Bilićani“ ili „kolektiva“ lovaca.
„Ako neće drugi, hoće braća Bilićani“- bio je slogan na koji su se Jelaskini , kao fetiva, odana prohtjevima i izazovima lova, odazivala splitska lovačka obitelj. Iz arhivskih podataka Lovačke udruge Split dade se iščitati da su braća Jelaska , Vicko, Boris, Ivica i Zoran upisani kao članovi 1. siječnja 2001. godine, među 87 lovaca koji su produžili dugovječni mandat iz ranijih godina.
U povodu 60. obljetnice udruge, kada joj je općina Split dodijelila Srebrni grb grada, nagrađeni su i zaslužni lovci, među kojima i Zoran Jelaska za izniman doprinos razvoju lovstva. To je bilo samo jedno od mnogih priznanja koje je Zoran zaslužio u svojoj sjajnoj lovačkoj karijeri.
Od našeg Zorana pred odrom oprostio se u ime splitskih lovaca, pripadnika stoljetne Lovačke udruge Split, njegov predsjednik Dalibor Božulić.
InfoCAP ( D. Martić )
NA SLICI
Grupa „Bilićana“ dala je doprinos lovačkom balu splitskih lovaca odstrelom divlje svinje: prvi zdesna Zoran Jelaska
Poslije uspješnog lova sakupila se agilna momčad (desno Zoran Jelaska )
Fotografije su presnimljene iz monografije Davora Martića „Lov na kamenu“
