Da je kojim slučajem preživio sve kalvarije tijekom svojeg kratkog života – danas bi prva samostalna revija za lovce i ostale ljubitelje prirode LOVAC – za koju mnogi i ne znaju da je izlazila- proslavila svoj – 30 rođendan !
LOVAC je rođen u Zagrebu 1. lipnja 1996. godine, otac mu je najplodniji hrvatski dizajner Danijel Popović, sa elitnom ekipom lovnih i drugih stručnjaka vezanih za prirodu i lovstvo.
Kao što je napisao u redakcijskom uvodniku, urednik je naveo da je nekoliko entuzijasta pokrenulo novu ,slobodnu lovačku reviju, zbog toga što je lovno izdavaštvo u Hrvatskoj skromno i da mnoge teme, iz mnogih razloga, nisu uopće obrađene niti će biti ikad obrađene u svrhu zaštite lovstva.
Dakle, jaka, stručna ekipa, odlično potkovana znanjem , htjela je jedino i isključivo voditi bitke za daljnji razvoj i napredovanje hrvatskog lovstva ,u svim segmentima, a ne samo u streljaštvu, kinologiji i sličnim važnim ,ali sporednim vrijednostima lovstva.
Nekoliko godina redom tiskano je deset brojeva godišnje, s tim da je za srpanj/kolovoz i siječanj / veljaču zbog besparice – tiskan LOVAC kao dvobroj.
Časopis je sadržavao 68 stranica nabijenih raznovrsnim tekstovima, uglavnom vijestima i tematskim štivom sa terena- upravo ono što treba domaćim lovcima, a ne kojekakvi hvalospjevi i plagijati članaka iz inozemstva.
Stručnjaci su uspjeli napisati i jako dobro slikovno prikazati pojedine tematske cjeline o divljači i sve ono što ide s njom i uz nju…
LOVAC je načinio pravi bum : lovci Gorskoga Kotara i Istre kompletno su se pretplatili, dok su ostali ,ili časopis dobivali pretplatom, ili kupovali na – kioscima !
Cijena mu je bila niža od stvarnih troškova -koštao je 14,9 kuna.
Međutim, kad su presahle zalihe privatnog novca ,a potpora nije stizala , sudbina LOVCA- kao i drugih časopisa- bila je zapečaćena.
Revija je prestala sa izlaženjem. Danas bi LOVAC bio stasiti, 30. godišnjak, naš izrazito hrvatski časopis , sa bogatim iskustvom.
Mi ga se sjećamo, ali se ujedno pitamo kako to da dobri, kvalitetni časopisi propadaju, gase se, i da na to lovački dužnosnici gledaju „s visoka“, bez trunke savjesti ili barem zahvalnosti. Da ih ikad i igdje spomenu kao dio nacionalne baštine Hvata bez kojih danas ne bi mogli znati i upoznati našu bogatu povijest lovstva.
A ona ih ništa ne košta. Čak ni to !
InfoCap ( Ante Karković )
