Vuk je , dobro je znano, veliki krvolok. Dok mnoge zemlje Europe obiluju vučjim čoporima i zalažu se da se vuk počne selekcijski izlučivati, druge pak su navalile „na vrat“ drugu zvijer, možda malo manje opasnu. Riječ je, naravno, o čaglju .
No, priroda se i za njihov odnos pobrinula. Kao najveći , moćni kreator priroda je utkala u vučju ćud veliko neprijateljstvo u odnosu na čaglja. Lovci osobito, a i mještani pojedinih regija – točno znaju – ako je u tom području vuk, ili vučji čopor- tu čagalj nema šta raditi.
Čagalj se boji vuka. Ne žele ga uopće sresti ,a ponekad ga vukovi protjeraju tako drastično sa njihova teritorija – da se više nikad ne vrati !
Eto, primjerice nekidan je čopor vukova prodefilirao Kukuzovcem, u blizini deponija otpadaka. No, sinjski lovci znaju da ovdje ne kotira čagalj. I doista ga nema…
Odnos dvaju srodnika, iz obitelji pasa ( Canidae), nastavlja se odnosom čaglja i – lisice !
Gdje su čagljevi gospodari lisica je sve manje, a ponekad znaju u cijelosti napustiti okupirani teritorij.
Zar ovaj odnos, kojega je ,s razlogom uspostavila Majka priroda, ne vrijedi i za ljude- razmišljaju mnogi mladi lovci kad se u lovačkim učilištima sretnu sa biologijom vuka, čaglja i lisice, njihovim navikama i međusobnim suparništvom.
InfoCAP
